Preljević: U samom korijenu nastanka tvorevine Rs je genocid

(Patria) - Dokle god postoji tvorevina pod nazivom Rs, dotle će je kao najtamnija sjenka pratiti genocid u Srebrenici, opsada Sarajeva, koncentracioni logori, masovni zločini u Prijedoru, Višegradu, drugim podrinjskim gradovima, Brčkom... Taj žig i tu stigmu nikad neće moći skinuti.

Napisao je ovo na društvenim mrežama profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Vahidin Preljević.

"U samom korijenu nastanka ove tvorevine je genocid - on je smisao njenog postojanja. 'Razgraničenje naroda' - tako glasi termin iz jednog od njenih programskih dokumenata.

Od svojih korijena i od svoje sjene nikad ne možeš pobjeći, ma koliko se sakrivao pod raznim maskama.

Istina, Rs-politika se i ne maskira, ukoliko maskiranje nije to što negira genocid, nego se, naprotiv, snažno identificira sa svojim zločinačkim korijenima, sa svojom zlom sjenom, kako to vazda pokazuju njeni predstavnici ili njeni 'obični građani' (npr. sinoć u Srebrenici).

1) Dokle god postoji tvorevina pod nazivom Rs, dotle će je kao najtamnija sjenka pratiti genocid u Srebrenici, opsada Sarajeva, koncentracioni logori, masovni zločini u Prijedoru, Višegradu, drugim podrinjskim gradovima, Brčkom... Taj žig i tu stigmu nikad neće moći skinuti.

— Vahidin du Prel (@VahidinduPrel) July 12, 2023

Ta ogoljenost anticivilizacijskog stava čini one domaće i internacionalne činioce koji zastupaju ciničnu politiku relaksacije gotovo pa očajnim, jer je uprkos svim manevrima i obmanama teško maskirati njenu suštinu: da je appeasement prema Dodiku i njegovom trajnom savezniku D.Č.

Jedna verzija ponašanja nizozemskih plavih šljemova iz 1995. Relaksatori i faktori appeasementa bi htjeli da se ova dvojica bolje maskiraju, da to ne bude baš tako divljački i bučno, ali naročito Dodik za to naprosto nije u stanju (vidi pod "psovanje genocida").

A cinizam appeasementa ili "relaksacije" ipak ima svoje granice, čak i u našoj amnestičnoj javnosti, koja se sve više dijeli u paralelne realnosti. Kad postane radikalan, rascjep između jezika i stvarnosti postaje destruktivan. Niko ne zna kako će se ta energija ispoljiti", napisao je profesor Preljević.