Eureka Seka!

‘Medicina zasnovana na dokazima je svjesna i razumna upotreba savremenih i najboljih dokaza radi donošenja odluka u vezi brige o pojedinačnom i konkretnom pacijentu. Ona je bazirana na činjenici da klinička odluka treba biti derivirana iz najboljih dostupnih kliničkih dokaza, te da klinički problem determinira vrstu traženih dokaza, kao i da korišteni dokazi trebaju biti procijenjeni epidemiološkim i biostatističkim metodama. Zaključci trebaju biti implementirani u praksi, ali i rezultati odluke, odnosno ishodi trebaju biti objektivno evaluirani’ (Kemal Dizdarević, Neurohirurgija 2018: str 23; Svjetlost-BH print d.o.o. ISBN 978-9926-455-00-2).

Savremena medicina je bazirana na dokazima (engl. Evidence Based Medicine).

Nažalost, naša medicina je sve češće bazirana na podobnosti. Tu transformaciju je mogao načiniti samo udruženi zloćudni poduhvat. A da bi se ova socijalno opasna transformacija desila potrebni su medicinski zloćudnici koji determinišu procese. 

Zločinac se ne rađa on se postaje, medicinski zloćudnik također.

Omogućiš mu da studira beskrajno dugo, pustiš ga da bježi od pacijenata i manipulira njima umjesto da ih liječi, ne učiš ga vještini, kritičnosti, analitičnosti, empatiji, samostalnosti niti istinskoj odgovornosti, pokloniš mu zvanje nakon serioznog treniranja poslušnosti gospodaru (nikako znalcu) i nakon sistematskog drobljenja karaktera sitnim uslugama i velikim strahovima. Kada postane podoban i podložan, ne ideji, pa ni političkoj opciji, već svom gospodaru koji se fluktuentan i promjenjiv, ali koji u određenom trenutku ima moć i može zadovoljiti njegove simplicirane potrebe i grabežljive intencije, inkorporiraš ga u jednoobrazne konzilije i politički povežeš, certificiraš i tituliraš, a pacijente primoraš da mu vjeruju.

Korupcija u zdravstvu ima nekoliko pojavnih oblika. Primarni oblik je ono što medicinski zloćudnici čine, a to je promoviranje medicine bazirane na podobnosti, a ne na dokazima. Sistemsko i sistematično neznanja odnosno nepoznavanje onoga što je suština medicinske prakse, te klijentizam i podobnost kao osnova za postizanje kontrole i moći u zdravstvenom sektoru su okvir unutar kojeg se rađa ovaj najopasniji oblik korupacije.

Grupe ispolitiziranih zdravstvenih radnika, na različitim nivoima odgovornosti i zdravstvene zaštite, ne pozicioniraju se znanjem, vještinom i stručnom izvedbom već podobnošću u čijoj osnovi je pohlepa. Ova korupcija nema dominantno finansijski oblik (on dolazi sekundarno) već oblik primitivne volje za moći i dominacijom, a to se sve realizira unutar profesije koja bi trebala ili čak morala biti oslonjena na istinske  vrijednosti i sasvim drugačiju paradigmu.

Kako reče Johann Wolfgang von Goethe, ‘ništa nije strašnije od neznanja u akciji'.

Opisana vrsta korupcije je suštinski povezana sa terorom gluposti. Skoro pa svakodnevne objave, na pojedinim portalima, o kojekakvom napretku u našoj sarajevskoj medicini spadaju u sami vrh terora gluposti: ‘Veliki broj pacijenata zahtijeva mehaničku ventilaciju koja može spasiti život, a ako je prolongirana izaziva veliki broj komplikacija. Zbog toga je važno pacijenta što prije odvojiti sa respiratora. Cilj neuromišićne stimulacije je da se potpomogne odvajanje pacijenta sa respiratora, brži oporavak, skraćena hospitalizacija a sve u cilju boljeg kvaliteta života’.

Ovakve i slične objave su u potpunosti kompatibilne sa nivoom znanja medicinskog manipulatora jer samo takav može misliti da stavljanje u prvi plan ‘neuromišićne stimulacije’ u procesu ‘odvajanja pacijenta sa respiratora’, u najvećem medicinskom centru u državi, ima veze sa stvarnim i realnim medicinskim dostignućem i potrebama. I pored nedostatka opreme i sredstava, otjeranih liječnika, izlaganih izvještaja, zagušenih hirurga, skršenih liječničkih komora, Đele i Hase, JNA metoda.   

Baš mi se čini da oni, koji su preskočili neophodne faze učenja i tokom specijalizacije luftali, a tokom studija potajno gađali profesore i štrebere žvakama i papirićima sa zadnje klupe amfiteatra umjesto da su ih slušali i učili od njih i sa njima, te na kraju uz pomoć ‘dobrih ljudi’ iznenada i sami postali kiseljački docenti i sarajevski profesori, misle da sve ono što su trebali naučiti, a nisu, sada izgleda kao jedna velika recentna nauka i da njihovo poluznanje na baterije nije ništa drugo nego samo njima dostupno, složeno i vrhunsko znanje, te da je topla voda ustvari njihovo otkriće. Eureka Seka!