Vučić zagovara mir i podržava rat

To što je Aleksandar Vučić u subotu na Gazivodama na Kosovu govorio o ideji očuvanja mira i stabilnosti, i potrebi da se prave bolji odnosi između Srba i Albanaca, ne ulijeva mi ni najmanje povjerenje.

Vučić, obrijani radikal kako ga je jedne prilike nazvao zagrebački sveučilišni profesor Anđelko Milardović – dobro, upotrijebio je mnogo grublji termin ali u takvim situacijama treba dopustiti mogućnost adaptacije teksta - je do detalja razradio politiku toplo-hladno. Na Kosovu popušta, na Bosni i Hercegovini zateže. Onda popušta na Bosni, zateže na Kosovu. I tako ukrug. Šta želim da kažem? Za politiku koju vodi srbijanski predsjednik, mir se nikako ne može uzimati kao metafora. Naprotiv, može se reći da je Vučić i njegova „Srpska napredna stranka“ itekako nazadna, i jedan od glavnih remetilačkih faktora stabilnosti u regionu, a posebno u susjednim državama. Vučić, naime, vršlja i po Bosni i Hercegovini i po Kosovu i pravi itekako loš politički ambijent u tim zemljama. Katkad napravi i incidentne situacije, poput onog napada na njega u Srebrenici, ili šarenog voza koji je poslao na Kosovo, sve kako bi izgledao da je zapravo on žrtva, a ne obratno.

Da Vučić istinski želi mir i na Kosovu i u Bosni i Hercegovini onda bi za pregovarački stol sjeo sa državnim vladama tih zemalja i razgovarao o otvorenim pitanjima. Umjesto toga, Vučić uvijek iznova daje vjetar u leđa separatistima. Krajnje odvratno, potpuno idiotski izgleda to kada za istom govornicom Milorad Dodik govori kako Bosna i Hercegovina nije država, i da će se entitet kojim vlada oligarhijski jednog dana otcijepiti i pripojiti Srbiji, a zatim, sada već potpuno predvidivo, Vučić započne priču o tome kako će Srbija učiniti sve da sačuva mir na Zapadnom Balkanu, pritom ne demantujući ni jednu Dodikovu ratnohuškačku rečenicu.

Ministar u Vladi Kosova Rasim Demiri nedavno je rekao kako se ni kosovski Srbi ne slažu da politiku u ime njih vodi Beograd, ali o tome malo ko smije javno da progovori. Oni koji su smjeli govoriti drugačije od Vučića, poput Olivera Ivanovića, brutalno su ubijeni a egzekutori nikada nisu pronađeni.

Dimitar Bechev, saradnik Atlantskog vijeća i autor knjige "Rivalska moć: Rusija u jugoistočnoj Europi" više puta je upozoravao na dvojaku politiku koju vlast u Srbiji igra između Zapada i Rusije. Na taj način, može se reći, Beograd pokušava izlobirati i izgraditi bolju poziciju kod velikih sila, poput, recimo, da se Srbiji zaboravi odgovornost za ratne zločine tokom devedesetih godina u BiH i Hrvatskoj, te nekoliko godina kasnije i na Kosovu.