Bolje vam je da glasate, već su vas drogirali

Nedavno me na ulici upita postariji čovjek gdje se nalazi jedan opštinski sud. Njega i suprugu povedem do tog mjesta. Razgovaramo usput i on mi kaže da je rodom iz Hrasnice, ali da 25 godina nije bio u Bosni i Hercegovini. U Mađarskoj je proveo čitav rat, radio na kranu i dočekao penziju.

Njegova supruga Mađarica, sitna ženica, govori tiho i brzo. Starac mi objašnjava da je uplašena i da je jedva doveo pa sad i izvukao iz porodične kuće, jer se u Mađarskoj među običnim svijetom lupeta kako su ovdje sve sami muslimanski teroristi koji provode silu nad nemuslimanima, a da žene moraju biti pokrivene.

„Pa što joj ne objasniš“, pitam ga u čudu? Starac me tužno pogledao i procijedio: „Ne zamjeri mi, ali i ja sam povjerovao u to.“

Jedan diplomata mi tvrdi da Kolinda Grabar Kitarović, u susretima sa liderima drugih država, uz ugroženost Hrvata u Bosni i Hercegovini obavezno spomene i jačanje radikalnog islama među Bošnjacima i terorističke opasnosti u BiH. Nažalost, niko do sada nije direktno reagirao na ove klevete države Bosne i Hercegovine od hrvatske predsjednice. Teško je i reagirati na takve klevete.

Dodik i Vučić jednako tako Bošnjake optužuju za radikalizam i terorizam. Dojučerašnji agresori i kasapini ove države, danas množe optužbe protiv žrtve. Laž se vrti na sve strane, politika izaziva ozbiljnu ovisnost.   

Dodik je uoči izbora udijelio nešto novca uz penzije i zatražio od penzionera da glasaju za njega. Svom sinu je iz državne banke dao tri miliona KM kredita: „Bolje da radi nego da se drogira“, objasnio je. I ove godine Dodik je zadužio RS za 750 miliona KM. Reklo bi se: Bolje da vam podižem kredite, nego da se drogirate.

I Bakir Izetbegović bi mogao poslati poruku: Bolje vam je da iselite u Njemačku, nego da vas ja zapošljavam.   

U Bosni i Hercegovini se godinama vrti vic o objavi rata Amerikancima, pa Nijemcima, čak i Švajcarcima: Mi ćemo se predati i to je to.  

Gledao sam u četvrtak veče dijalošku emisiju na HTV-u o izborima u Bosni i Hercegovini. Doboši su im bili ratni. Nažalost, nismo čuli nijedan drugi instrument osim ratnih bubnjeva. Priča o ugroženosti  Hrvata i izborima bili su očigledan pokušaj renoviranja Udruženog zločinačkog poduhvata protiv BiH, koji je na međunarodnom sudu presuđen Herceg-Bosni i Republici Hrvatskoj.  

Ljudi se već pitaju: Hrvatska je članica NATO-a. Ako Hrvatska  opet bude agresor na Bosnu i Hercegovinu, hoće li im se pridružiti i NATO ako Komšić pobijedi?

Izborna trka između podobnog Hrvata Dragana Čovića i nepodobnog Željka Komšića je izjednačena. Ako Čović bude glas'o sa svih svojih adresa, iz kuća, stanova, palača, vila na moru, onda Komšić nema šanse. Otkad je prvi put izabran Čović je prešao na desetine svojih izbornih pragova.          

Bošnjaci će glasati za Komšića, ali bi i Srbi mogli glasati za Čovića. Ivanić ili Dodik svejedno je, pa bi Srbi mogli glasati za njima odanog Čovića. Za početak bi u Predsjedništvu dobili dva potpisnika ćirilicom.

Na skupu u Širokom Brijegu Čović je poručio: „Mi smo Hrvati jedna obitelj... Jednakopravnost hrvatskog naroda nema cijenu“. Mogao je reći: Zato ja kupujem ovolike kućerine, viletine, stančine, palače na moru... Nema to cijenu ako je u pitanju obitelj i ravnopravnost Hrvata.

Bolje vam je da glasate, već su vas drogirali.