22 godine od prvog poslijeratnog derbija Željezničara i Sarajeva na porušenoj Grbavici

SARAJEVO, (Patria) - 2. maja 1996. godine odigrana je prva fudbalska utakmica na stadionu Grbavica, nakon reintegracije 19. marta, i to između dva najpopularnija fudbalska kluba u državi. 

Potpisivanje Mirovnog sporazuma u Daytonu je donijelo kraj rata, a konačan povratak Grbavice pod kontrolu grada se desio 19. marta 1996. godine. Od tada pa do danas, Grbavica živi svoj novi život, a s njom i njenim stanovnicima i Željin stadion. Iako gotovo potpuno uništen, na stadionu punom vidnih ožiljaka je već 2. maja 1996. godine odigrana prva zvanična utakmica. 

Željezničar i Sarajevo odigrali su neriješeno, bilo je 1:1, ali rezultat je u ovoj utakmici bio u drugom planu. Izuzetno radosni i ponosni građani, bili su veoma zadovoljni što nakon toliko vremena imaju priliku ponovo pogledati fudbalsku utakmicu - značilo je to nastavak rivalstva pomenutih klubova.

Tom prilikom se na Grbavici okupilo 20.000 gledalaca. Ratni ožiljci opominjali su na sve ono što se u proteklim godina dešavalo. Zapadna drvena tribina bila je potpuno izgorena. No, zadovoljstvo da ponovo igraju derbi na Grbavici motivisalo je igrače oba tima da daju svoj maksimum. Zadovoljstvo, radost, prkos i ponos osjetili su se u zraku.

Utakmica je završena rezultatom 1:1. Željezničar je došao u vodstvo, u 33. minuti, kada je slobodan udarac izveo Admir Adžem, loptu je kratko odbio Mirsad Dedić, a Bulend Biščević je glavom pospremio u mrežu. Prvo poluvrijeme okončano je vodstvom tima sa Grbavice.

Nastavak je donio nešto bolju igru tima sa Koševa. Poravnali su u 57. minuti iz sjajno izvedenog kontranapada. Dobro su kombinovali Ćenan i Granov, da bi ovaj posljednji asistirao za Dženana Ušćuplića, koji preciznim udarcem sa vrha šesnaesterca fantastično matira Gušu i donosi radost za pristalice bordo boje.

Željezničar - Sarajevo 1:1
Stadion: Grbavica. Gledalaca: 20.000. Strijelci: Biščević, Uščuplić. Sudije: Marko Mrkić (Tuzle), Mijo Maričević (Živinice) i Izet Čejvanović (Tuzla).

Željezničar: Gušo, Biščević, Adžem, Fatić, Memić, Kurt, Jahić, Muharemović, Kunić, Žerić i Pehlivanović.
Sarajevo: Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Stadion Grbavica ili popularno zvana Dolina ćupova je postala prva borbena linija, a zapadna tribina, prenesena sa stadiona 6. april sa Marijin Dvora prilikom same izgradnje stadiona, zapaljena je, dok je dio stadiona miniran.

Sa tribinom zajedno je izgorilo i nestalo 316 pehara, od čega su 42 pripadala fudbalerima, a ostale su osvojili članovi drugih klubova iz Sportskog društva Željezničar, koje je tada brojalo 14 klubova. Ipak, neki pehari koji su bili u prostorijama kluba na Marijin Dvoru su sačuvani i danas krase vitrine Plavog salona.

Rušen je i paljen s ciljem da se uništi sve ono što je s ljubavlju građeno još od 1921. godine.

- Gledali smo ljepoticu sa borbenih linija i maštali o prvom narednom derbiju, o semaforu, stolicama, reflektorima i prvoj noćnoj utakmici u Dolini ćupova i znali smo da ćemo jednog dana doći na svoje, na naše – poručuju navijači Željezničara.