Pekara Poričanin kultno mjesto Starog Grada

SARAJEVO, (Patria) - Rijetki su oni koji nisu probali somune pekare Poričanin, a za vrijeme svetog mjeseca ramazana proizvede se oko 3.000 komada dnevno. 

U ovom tekstu vam donosimo priču o porodičnoj tradiciji staroj više od 90 godina. Početak te tradicije je mala pekara na Baščaršiji, koju je iznajmio Muharem Poričanin još davne 1923. Iako vrlo skromno prihvata da je na čelu najpoznatije pekare u Sarajevu, Mehmed Poričanin to objašnjava činjenicom da su pekare poput njegove nažalost nestale kroz vrijeme, te se prisjeća kako je počela pekarska priča porodice Poričanin.

- Još od dječačkih dana imam dodir sa ovim poslom jer sam odrastao s amidžom koji je još davne 1923. godine otvorio svoju prvu pekaru. Uzimao je u najam prostore, prvo kod tunela na Bistriku, pa je prešao na Goricu, zatim u ulicu Kračule, da bi 1953. konačno došao do svoje radnje u kojoj smo i dan danas.

Hljeb tepsijaš i kukuruza

Zbog specifičnih životnih okolnosti, bolesti amidže i strine, koji su vodili posao, Mehmed je još u veoma ranoj dobi preuzeo brigu nad pekarom, napustio studije i potpuno se posvetio pekarstvu, za što se nikada nije pokajao.

- Prvobitni pekarski proizvodi su bili vrlo prosti, samo hljeb i kukuruza. U ovoj pekari smo počeli proizvoditi hljeb tepsijaš, po čemu smo bili vrlo poznati. A naš današnji najpoznatiji proizvod somun se masovnije počeo proizvoditi tek pojavom ćevabdžija na Baščaršiji - kazao je Poričanin, te je posebno istakao proizvodnju ramazanskog somuna i atmosfere koju donese taj sveti mjesec.

- Ramazan u potpunosti promijeni našu proizvodnju u pekari, većina našeg rada je posvećena somunima, a svi znaju za redove ispred naše pekare uoči iftara - ponosno govori Poričanin, te dodaje da posebnog recepta u pravljenju somuna apsolutno nema, jedini recept je potpuna posvećenost i ljubav prema tom poslu.

Zahvaljujući toj posvećenosti, odličnoj lokaciji, dobroj saradnji sa ćevabdžijama i kupcima, pekara Poričanin je nekad u stanju proizvesti i prodati oko 3.000 somuna dnevno.

- Kad znate da se svaki somun pravi ručno, stavlja u pećnicu i vadi nakon samo jedne minute, postaje jasno koji je obim tog posla - riječi su Mehmeda Poričanina.

U ratu napravili preko tri miliona komada hljeba

Mehmed Poričanin se nerado prisjeća tog teškog ratnog perioda, ali ipak sa ponosom govori o ulozi svoje pekare u ta doba.

- Već u maju 1992. godine Armija RBiH je zatražila da pravim hljeb za njih. I pored katastrofalnih uslova, stalnog nedostatka vode i struje, nas nekoliko ovdje je napravilo i podijelilo vojsci i stanovništvu preko tri miliona komada hljeba za vrijeme rata. Ti uslovi su skoro pa u potpunosti upropastili pekaru.

Već od 2001. godine posao polako počinju preuzimati Mehmedovi najbliži članovi porodice, kćerke i zetovi.

- Zaista sam zadovoljan i sretan što sam ovu radnju prepustio njima, jer ovaj posao rade sa istim žarom, ljubavlju i strašću kao što sam i ja, i zbog toga imaju moju punu podršku.

U pekari danas radi 21 stalno zaposlena osoba i u funkciji je 365 dana u godini, a Poričanin se nada da će i budući naraštaji ostati u ovom poslu, od kojeg se može dobro živjeti, ali uz veliki i predan rad.

Ulaganje u turizam 

I pored očite mogućnosti da širi posao i otvara nove radnje po gradu, ali i šire, Mehmed Poričanin se ipak nije odlučio za taj potez:

- Mišljenja sam oduvijek bio da je najbolje ostati u ovim okvirima, jer se fino živi, a to savjetujem i svojoj djeci. Otvaranje drugih pekara nikad nije bio moj izbor, ali zaista ne znam šta će biti njihova konačna odluka. Ipak Mehmed je odlučio otvoriti hotel na Kovačima i tako podržati svog unuka, koji odranije pokazuje afinitete za bavljenje turizmom i hotelijerstvom.