Zbog dostavljanja dokaza za zločine nad Srbima u Vozući provjeravaju i prate moju djecu, ali me to neće zaustaviti, tvrdi potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo u izjavi za banjalučku ATV, prenosi novinska agencija Patria.
Na adresu Tužilaštva će, obećava, stići još dokumenata, audio i video materijala koji nesporno dokazuju njegovo tvrdnje.
- Ja ću svaki dokument predati tužiocu i ono što ću sada dobiti. U tim materijalima ima i slika gospodina Džaferovića (Šefika), ako ga baš interesuje. Ove što su danas došle sad su mi javili iz Sarajeva, kaže Kebo.
Sve što daje Tužilaštvu, dobija od građana, tvrdi Kebo. Nema kaže namjeru da bilo koga politički diskredituje, već samo želi da se otkriju izvršioci, ali i nalogodavci zločina nad Srbima u Vozući.
I naravno, niko, ama baš niko u ovoj zemlji nema pravo skrivati istinu o zločinima koji su počinjeni. I naravno, svi zločini treba da se istraže. Jer svaka majka isto plače i isto joj se srce kida.
Ali kada o otkrivanju zločina i svojoj navodno iskrenoj borbi za istinu o tome priča neko sumnjivih ljudskih kvaliteta i ponašanja, čovjek sklon svim vrstama smutnji, čovjek koji je svaki puta kada je želio medijske pažnje izmišljao čak i atentate koje žele izvesti na njega, a policija nikada nije našla niti jedan dokaz o njegovim prijavama, onda postaje sve upitno.
Krenimo od navodnih prijetnji i praćenja njegove djece. Ko to prati i prijeti Kebinoj kćerki i sinu? Zašto policija nije upoznata s tim? Onda dalje.
Navodno, građani (baš njemu) dostavljaju dokumentaciju o zločinima od prije 20 godina? I koji to građani 20 godina u svojim seharama skrivaju dokumente, audio i video materijale i šute o tome?
I zašto baš Kebo od toliko političara? I zašto baš sada kada mu se izmakla svaka moguća funkcionerska fotelja i kada ga nema više nigdje u politici?
Odgovor je logičan. Oni „građani“ koji rade u obavještajnim službama, a Kebo je najbolji „materijal“ za te obavještajne igre.
Ko je ustvari Mirsad Kebo?
U SDA je bio od 1990. godine pa sve do 2013. godine, kada je napustio stranku.
Na listi njegovih petljavina i spletki, koja je poduža, između ostaloga nalazi se i ona iz 2008. godine kada je Federalnoj upravi policije prijavio da je neko platio milion KM da njega likvidiraju!?
Navodno, zato što je borac protiv korupcije i kriminala.
Policija ni tada nije našla niti jedan dokaz koji bi potvrdio Kebine priče. Ni manje ni više, u svoje bolesne konstrukcije tada je upleo uglednog biznismena iz Goražda Redžu Bektu javljajući to medijima, a potom praveći se nemušt demantirao to sve.
Malo mu je to bilo, te je u vrijeme dok je policija istraživala njegove tvrdnje da se sprema atentat na njega, kazao da je ispred njegove zgrade uhapšena jedna sumnjiva osoba, koja se lažno predstavljala kao inkasant za naplatu korištenja kablovske TV.
Opet je MUP Kantona Sarajevo demantirao Kebu, objavivši da se radilo o osobi koja je skupljala dobrovoljne priloge i koja je pokušala ući u zgradu gdje živi Kebo, ali da je policija nakog što ga je legitimisala utvrdila da se radi o potpuno bezazlenom liku.
U oktobru prošle godine, od petarde je izmislio da se radi o eksplozivnoj napravi i pokušaju ubistva jer je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH. Policija je sve uredno evidentirala jer ih je zvao na lice mjesta. Naravno, nikakvog atentata nije bilo.
Kebo je bio direktor „Radne organizacije Lipa“, a potom je 16 godina bio direktor sarajevskog Javnog komunalnog preduzeća "Rad", sve do 1999. godine. Tada počinje njegov politički uspon, guverner Kantona Sarajevo, predsjedavajući Skupštine KS...državni ministar za ljudska prava, i na posljetku potpredsjednik Federacije BiH.
Nikada nije odgovarao za krađu zlata iz „Jugokomerca“
Tokom rata bio je civil. Uniformu nikada nije nosio. Kao funkcioner je bio umiješen u aferu krađe zlata i robe iz "Jugokomerca".
Tada je bio priveden i saslušan, ali je sve prebacio na vozača. U političkim krugovima važi kao čovjek koji je opsjednut obavještajnim službama, a u slobodno vrijeme cinkari na sve strane.
Najpoznatija njegova tvrdnja je da će, ako mu se nešto dogodi, NATO cijelu BiH sravniti sa zemljom!?
Nemoguće je i pobrojati koliko je puta samo potrčao da se uslika pred kamerama i prospe "šuplju" narodu, poput raznih lažnih obećanja datih na boračkim protestima.
Februarski protesti gladnog naroda za njega su bili okupljanje drogeraša!
U izjavi za medije datoj 8. februara 2014. godine ustvrdio je kako na protestima u Sarajevu, ispred zgrade Predsjedništva BiH gdje mu je smješten kabinet, nije vidio nikakve normalne ljude, invalide ili nezaposlene nego drogeraše!?
I ako je ponekad bio simpatičan, i pričao populističkim jezikom, građani su ga brzo prozreli i većinom ga smatraju nekim kome je bolje da ne otvara usta.