Šta u SDP-u ne znaju o tuzlanskom kandidatu: Strogo čuvana tajna Jasmina Imamovića

U odnosu na sve druge kandidate za lidera SDP-a, gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović ima najmanje ideološke veze sa ovom partijom, čije pozicije je osvojio preko svoga dugogodišnjeg načelnikovanja Tuzlom, piše novinska agencija Patria. 

Naime, kada mu se završi četvrti mandat, a počev od 2001. godine, on će na čelu Tuzle biti 16 godina, što je izvan svih standarda demokratije. Da li neko ko smatra normalnim da na čelu jednog grada bude 16 godina, uopće može razumijevati imperative promjena?

Mnogi su i u Tuzli i u SDP-u željeli da se nešto u Tuzli promijeni, da dođe nego drugi, u ime SDP-a, ili neke druge stranke, ali, to je bilo neostvarivo jer je Jasmin Imamović više nego uspješno ovladao svim tokovima zadržavanja na vlasti. Baš zbog te činjenice, njegovo osvajanje liderske pozicije bi moglo SDP gurnuti u još jednu višegodišnju moru tavorenja po diktatu jednog čovjeka. Ali, vratimo se na nepoznatu i brižno sakrivanu Imamovićevu prošlost.

Malo je poznato da je Jasmin Imamović „padobranac“ u SDP-u, utoliko što je u ovu partiju došao iz Reformista, odnosno UBSD koji se ujedinio sa SDP-om. Imamović je bio ratni sekretar Skupštine opštine Tuzla, i za taj period veže se nekoliko afera kojih bi se postidio svaki SDP-ovac. Kao glavni opštinski pravnik, Jasmin Imamović je  kroz svoje ruke proturio ukidanje svih antifašističkih obilježja u tuzlanskim školama i ustanovama.

Još 1992. ukinuti su nazivi tuzlanskih škola, koje su se dotad zvale po tuzlanskim antifašistima. Ukinut je naziv KUD-a „Mitar Trifunović Učo“, naziv bolnice „Dr. Mustafa Mujbegović, itd, itd. Jasmin Imamović je lično nadgledao skidanje Titovih slika po opštinskim ustanovama. A sve kako bi se dodvorio tada bujajućem bošnjačkom nacionalizmu i revanšizmu po Tuzli.

Vrhunac ukidanja antifašizma u Tuzli bilo je ukidanje obilježavanja 2. oktobra 1943., Dana oslobođenja Tuzle, koji se nije obilježavao sve dok 1995., kada su ovaj datum reafirmirale nevladine organizacije i SUBNOR, ali ne i Opština Tuzla, koja se tek poslije pridružila.

Kao glavni opštinski pravnik, Jasmin Imamović nikada nije zaštitio ustavni poredak, a u povodu pozivanja na likvidaciju lojalnih tuzlanskih Srba, koje su dolazile iz lista „Zmaj od Bosne“, glasila bošnjačkih kleronacionalista, a koje je specijalni izvjestitelj UN za ljudska prava Tadeuš Mazovjecki naveo – „kao jedini primjer kršenja ljudskih prava u ratnoj Tuzli“.

Dakle, Jasmin Imamović nije iskoristio svoje pravo i obavezu da kao sekretar Opštine Tuzla zatraži reakciju javnog tužitelja, pa makar da se oglasi, u povodu ovih – veoma dokumentovanih – javnih poziva na ubijanje Srba u Tuzli. („Svaki Muisliman mora imati Srbina za koga će se zavjetovati da ga pogubi“ – pisalo je u jednom takvom tekstu.) U to vrijeme, Jasmin imamović je koketirao sa bošnjačkim nacionalistima.

Sa prestankom rata, Jasmin Imamović će se preorjentirati u „antifašistu“ i „antinacionalistu“, iako u toku rata nije ni jednom rečenicom digao svoj glas protiv konkretnih slučajeva ugrožavanja antifašističkog i antinacionalističkog kredibiliteta Tuzle..

Tek na kraju rata Jasmin Imamović će postati član Bešlagićevih Reformista, tj. UBSD-a, a onda će sa ujedinjenjem ove partije sa SDP-om, postati i SDP-ovac. Na vlast će doći u februaru 2001. kada je Selim Bešlagić, dotadašnji načelnik Tuizle, otišao na funkciju guvernera Tuzlanskog kantona.

Malo je poznato da je Imamović na funkciju općinskog načelnika došao pod kriminalnim okolnostima. Naime, budući načelnik Tuzle je po zakonu mogao biti biran iz zakonodavnog organa, samo sa pozicije vijećnika u Općinskom vijeću Tuzla, a Jasmin Imamović je bio općinski sekretar. OSCE je iz samo njemu znanih razloga odšutio na ovo kršenje zakona. To je omogućilo Jasminu Imamoviću da svoju apsolutističku vladavinu Tuzlom rasprostre na narednih 16 godina. I da počisti mnoge ratne kadrove i u Općini i u SDP-u.

Prvo konkretno učvršćivanje na vlasti dogodio se sa izgradnjom Panonskog jezera, 2003. godine, za koje je lažno tvrdio da je njegova ideja, a što su poslije mnogi demantovali, jer se izgradnja jezera na Pingi planirala još 1997. godine, što se vidi iz mnogih općinskih dokumenata.

Poslije će se širiti i jačati Imamovićeve apsolutistička vladavina Tuzlom, dotle da Radio-Tuzla počinje program sa pjesmom koju je napisao Jasmin Imamović, ili, dotle da se na Trgu žrtava Srebrenice, pored Čaršijske džamije, nalazi ploča sa uklesanim mislima Jasmina Imamovića.

Sve ovo je odstranjeno od kritičkog suda, utoliko što je Jasmin Imamović veoma uspješno poklopio sve medijske izvore odakle bi njegovu vladavinu neko mogao kritički opservirati. Čim bi se neka afera pojavila (oko vladavine književnim susretima, oko sumnjivog davanja zemljišta za Merkator, oko krivičnih prijava koje stoje u ladicama tužiteljstva, itd.), sve to bi se brzinski zataškavalo.

Logično je pitanje – da li je Jasmin Imamović podesna osoba za imperativ osvježavanja jedne važne političke alternative kakva je SDP? Da li, uopće, sa ovakvim hipotekama iz prošlosti Jasmin imamović može stvoriti ambijent slobode u samom SDP-u, ali i šire. Možda može, ali bi javnosti morao objasniti svoju ratnu ulogu, koja je suprotna ideološkim temeljima partije na čije čelo hoće stati.