Optimizam je dio moje ličnosti, upornost i hrabrost otvaraju sva vrata!

Nataša Kovačević, srbijanska košarkašica, koja je u sabraćajnoj nesreći prošle godine izgubila lijevu potkoljenicu, pravi je primjer optimizma i da upornost i hrabrost otvaraju sva vrata!

Nijednog momenta nakon toga nije odustala, sada ima protezu, osnovala je Fondaciju koja nosi njeno ime i pomaže mladim kolegama sa sličnim problemima, studira dva fakulteta i uz sve to promoterka je za mlade košarkašice FIBE. Sve su one izabrane veoma pažljivo, njih pet je ukupno izabrano, ocjenjivala se njihova karijera, kao i šta su uradile poslije nje. Njoj to ne nedostaje. Nataša je hrabra, rafinirana, samopouzdana, jednostavna...Njena ličnost ima sadržinu koju forma samo nadopunjuje.

PATRIA: Ambasador ste FIBA-e, pretpostavljam da je velika čas,t ali i obaveza. Kakva su Vaša konkretna zaduženja?

KOVAČEVIĆ: Sigurno je da sam veoma ponosna što sam dio porodice FIBA-e. Sve obaveze koje sam imala su mi predstavljale ogromno zadovoljstvo i imala sam priliku da toliko toga naučim. To je  zaista nešto neprocjenjivo. Imam veliki broj aktivnosti i zaduženja, ali kao što sam već rekla, to mi uopšte nije ni teško ni naporno. Osim aktivnog učešća na raznim kampovima i seminarima, pokušavam da promovišem žensku košarku u zemlji i regionu.

PATRIA: Recite nam nešto više o utakmici koja će se odigrati 17. i 18. novembra u Bijeljini?

KOVAČEVIĆ: KK Budućnost iz Bijeljine postoji već  osam  godina. Pored košarke, ovaj klub bavi se i humanitarnim radom.U Bijeljini će se odigrati revijalna utakmica između ekipe Nataša Foundation i BiH. Bit će pravi spektakl ženske košarke i neizmjerno mu se radujem! Pripremili su mnoga iznenađenja, ali neka bude pod velom tajne do tog momenta.

PATRIA: Interesuju nas dalji projekti Vaše fondacije, znajući Vaš duh, sigurni smo da je ovo samo početak. Hoćete li se širiti na susjedne zemlje Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu ,Sloveniju...

KOVAČEVIĆ: Mislim da je sama ideja fondacije nešto novo, kako u Srbiji, tako i u regionu. Svaki početak sa sobom donosi poteškoće i probleme, svjesna sam toga i sa velikim entuzijazmom pristupam svakom izazovu. Cilj fondacije je da proširi svoj rad na susjedne zemlje ali i na Evropu. Sigurno je da očekujemo podršku pa i prijedloge projekata iz svih zemalja koje su voljne da kreativno i aktivno učestvuju u radu fondacije. Moj profesionalni izazov je da sa ovog mjesta koliko god mogu svojim znanjem, iskustvom i radom pomognem, ljudima kojima je pomoć fondacije neophodna. Treba je staviti u funkciju dobrobiti svih ljudi.

PATRIA: Da li ste ikada, imajući u vidu velike izazove pred kojima ste se nalazili, razmišljali da odustanete?

KOVAČEVIĆ: Svima nam se u životu dogodi da imamo neke teške trenutke, i privatno i profesionalno, periode u životu koji možda nisu baš najljepši i onakvi kakvi bismo mi željeli da budu. Ima trenutaka kada nam ponestane snage i energije, ali ni u jednom od tih trenutaka nisam pomislila da odustanem. Uvijek sam vjerovala u sebe i bila sam sigurna kako mogu da prevaziđem sve te teške okolnosti i situacije. Na neki čudan način pronalazila sam u sebi novu energiju i kretala ispočetka kada je to trebalo.

PATRIA: Imam utisak da u svemu težite za savršenstvom. Da li je ta potraga dostižna i biva li na taj način svaki tragač u toj misiji vjerodostojan i postojan?

KOVAČEVIĆ: Po prirodi sam perfekcionista i uvijek mislim da mogu bolje. Savršenstvo kao takvo ne postoji, prisutna je samo težnja da svakim danom budem bolji čovjek, da sve što radim uvijek bude bolje, ali to nije ono što mi određuje život, to sam jednostavno ja! To je svakodnevno učenje o sebi, konstatno preispitivanje svoje svijesti i svojih granica. Čitav život je učenje i svakodnevno otkrivanje sopstvene ličnosti. To učenje nikada ne prestaje i ono je put bez kraja....

PATRIA: Gdje vidite sebe nakon završetka fakulteta, s obzirom da studirate dva?

KOVAČEVIĆ: Sfere interesovanja su mi menadžment, turizam i naravno sport. Idem korak po korak, a vaspitavana sam da se trudim da sve što radim, radim najbolje što umijem. Ne znam još uvijek čime ću se baviti, ali se nadam da će biti nešto što volim, jer to i jeste smisao života. "Nađite posao koji volite i nećete morati da radite ni dan u životu"

PATRIA: Šta poručujete mladim generacija koje  završavaju osnovnu i srednju školu, s obzirom da je ovo vijek digitalne ere? Skoro da smo i zaboravili na prava druženja.

KOVAČEVIĆ: Kada  je u pitanju obrazovanje, smatram da je to druga najvažnija stvar u životu. Prva je svakako zdravlje. Niko vam ne može oduzeti ono što znate i naučite. Zaista mislim da digitalizacija ne može da oduzme ljepotu i čar prijatelja. Živimo u turbulentnom vremenu i ponekad zaboravljamo značaj porodice i prijatelja, ali to je samo na trenutak i prije ili kasnije shvatimo da nismo bili upravu.

Sve kolege na fakultetu mi pomažu 

PATRIA: Nataša kao student, kako vas doživljavaju kolege, imate li neku anegdotu?

KOVAČEVIĆ: Ja sam student kao i svi ostali. Po prirodi sam veoma druželjubiva osoba i lako stupam u kontakt sa drugim ljudim. Kolege su uvijek korektne i ponašaju se sasvim prirodno. Ne vidim razlog zašto bi bilo drugačije. A o tome kakva sam ja prema kolegama morat ćete pitati njih. :) Svi mi neizmjerno pomažu kad odsustvujem zbog obaveza.

Uvjerena sam da kako radite, tako će vam i biti

PATRIA: Vaš životni moto?

KOVAČEVIĆ: Ima ih mnogo, ali jedan od njih je „Čini dobro i dobro ti se vraća“. Vjerujem da kada ste otvoreni, imate dobru energiju i dobru volju, ne radite stvari isključivo iz interesa, pomažete kada možete ali i ne odmažete, onda vam se sve to kroz život vrati, kroz različite situacije. Svi smo odgovorni za svoje postupke i svako se ponaša prema svojoj savjesti. Uvjerena sam da kako radite, tako će vam i biti. Također, ono što mene pokreće jeste optimizam. Kad god su teške situacije, kada postoje različiti problemi i kada mi ne ide baš najbolje, trudim se da sve gledam sa vedrije strane, volim da sa humorom obojim svakodnevnicu i onda nekako sve bude lakše.