Kada je počela agresija i okupacija Sarajeva i BiH 1992. godine, hrabrost i samoorganizovanost Sarajlija bila je na djelu. Skoro goloruki, bez teškog naoružanja, većina Sarajlija uzela je puške i improvizovano oružje i krenula u odbranu okupiranog Sarajeva, piše bh. novinska agencija Patria.
Jedan od njih je Nusret Daut. Prvi čovjek koji je 10. maja 1992. godine uništio agresorski tenk. Pri pokušaju srpskog agresora da tenkom uđe u grad na lokaciji Hrasno brdo, Nusret je s flašom benzina krenuo na tenk. Uspio ga je zapaliti, ali neposredno nakon toga usmrtio ga je rafal srpskog agresora.
Poginuo je kao vojnik, pripadnik Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo.
Kako se i danas prepričava posljednje Nusretove riječi bile su „sad i da poginem ne bi mi bilo žao“. Posthumno za ovaj hrabri čin dobio je najveće ratno priznanje „Zlatni ljiljan“.
Daut je rođen 15. oktobra 1963. godine. Živio je u Sarajevu i radio na željezničkoj stanici.