Komšić: Podjele plijena neće biti po cijenu da DF-a ne bude nigdje

Predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić nakon duže medijske šutnje u intervjuu za Dnevni list govori o krizi u Federaciji, odnosima s koalicionim partnerima, reformama koje očekuju BiH.

Komšić otkriva oko čega su glavna neslaganja među partnerima, priča kako su mu nudili telekome i druga javna preduzeća, te objašnjava kako ni njemu ni DF-u to ne treba…..Želi mijenjati tu praksu da su svi javni reusuri pod stranačkom kontrolom i da podobni stranački poslušnici vode javna preduzeća umjesto stručnjaka. Predsjednik DF-a iznio je i svoje viđenje o budućnosti ove zemlje, ujedinjenoj ljevici i drugim zanimljivim aktualnim temama.

Bakir Izetbegović kaže da se s Vama nije čuo mjesec dana, a Dragan Čović čak tri. Zašto im se ne javljate? Šta je po srijedi, koji je razlog?

Pa nisu ni zvali! Kako da im se javim ako nisu ni zvali?

Tek što je vlast na državnom i federalnom nivou formirana, već se prijeti raspadom koalicije, izbacivanjem DF-a iz vlasti u FBiH. Kako to komentirate?

Očekivano. Ja ne znam šta su mislili i procjenjivali u SDA i HDZ-u ali, od samog početka, mi u DF-u smo imali procjenu kako će djelovanje i nastupanje DF-ovih predstavnika u izvršnoj vlasti prije svega, vrlo brzo početi “ići na nerve” i SDA i HDZ-u. To je bilo logično za očekivati. Logično iz razloga što su i SDA i HDZ stranke koje su dugo prisutne u političkom životu BiH, sa infrastrukturom oličenom u svojim kadrovima koji prožimaju sve pore društvenog života u zemlji, sa realnom moći koja to prati, sa načinom rada i djelovanja koje je postalo pravilo a ogleda se u tome da te stranke preko svojih ljudi nastoje da upravljaju svim institucijama, poslovima, procesima, dešavanjima na pozicijama kojima raspolažu i do kojih su došli na bilo koji način. Otuda proističe i ta njihova “praksa” da na svim pozicijama za koje te stranke smatraju da im pripadaju, bilo da je riječ o čisto političkim pozicijama ili stručnim rukovodećim mjestima, moraju biti isključivo ljudi koji su članovi stranaka ili su vjerni tim strankama. Istina, u konkretnoj praksi to najčešće znači da se na te pozicije postavljaju ljudi vjerni šefu stranke a ne stranačkoj ideji, politici ili ideologiji. Sa aspekta pojedine stranke ili, kao sto već rekoh, najčešće sa pozicije stranačkog lidera to je “pragmatičan” pristup.

Neki “iskusniji političari” kažu i jedini mogući. Pragmatičan jer osiguravaju “kontrolu” svega i svih. Ali politički život i političko iskustvo u BiH, bar do sada, pokazuje da je to štetan pristup za društvene, političke a pogotovo za ekonomske tokove u zemlji, jer prednost daje poslušnima, bez obzira na njihovu stručnost, u odnosu na one “koji stvarno znaju i mogu”.

Naša logika je drugačija i iskazuje se na jednostavna način – političarima i političkom djelovanju je mjesto u političkim institucijama, bilo parlamentima, bilo vladama na raznim nivoima. Tu mora biti jasno ko slijedi koju politiku i ko pripada kojoj političkoj opciji. U piramidi vlasti i političkog djelovanja, kako se krećete ka drugim institucijama, uvjetno rečeno “nižim” pozicijama – direkcijama, agencijama a pogotovo javnim poduzećima i ustanovama koje su same po sebi ekonomskog karaktera, sve više te pozicije i poslove morate prepuštati stručnjacima a ne politički podobnim ljudima. I naravno, sve se to mora raditi samo i isključivo u skladu sa zakonom i zakonom propisanim procedurama. Po nama je to pragmatičan pristup koji može donijeti više koristi i državi i ljudima koji ovdje žive. Istina, biće manje “stolica” za ljude iz stranke ali biće vise koristi po zemlju. Svjestan sam da u našim okolnostima ovo što sam rekao zvuči čak i naivno ali duboko smo uvjereni da to može biti korisno po BiH. To vam je suština našeg neslaganja sa SDA i HDZ. Ništa drugo i ništa više.

Glavni razlog za krizu u federalnoj Vladi je podjela javnih preduzeća. Vi  zagovarate depolitizaciju javnih preduzeća, dok SDA i HDZ imaju dugogodišnju praksu jasne podjele fotelja. Kako vidite rasplet situacije, budući da je HDZ najavio da se neće vraćati u Vladu FBiH dok se ne urade smjene u Eronetu, Aluminiju, Elektroprivredi, Razvojnoj banci?
 

Smjene, same po sebi, nisu problem. Problem je u tome šta je razlog za smjenu. Jer i razlog za smjenu mora da bude zasnovan na zakonu a ne na onome šta mi lično ili politički mislimo ili želimo. Uzmimo, samo za primjer, Aluminij. Aluminij posluje sa gubitkom, to svi već znaju. Ali hajde da vidimo kako je došlo do toga i koliko je udio “krivice” za to ovog rukovodstva ali i bivših rukovodstava. Dajte da vidimo sta je sa isporukama struje Aluminiju već godinama, šta je cijenom struje već godinama, šta je sa postupkom tarifiranja kod određivanja cijene struje već godinama, dajte da vidimo kako je došlo do toga da je država vlasnik 44 % Aluminija i kako to onda da je Aluminij postao većinski privatno vlasništvo.

Dajte da onda raščistimo svačiju odgovornost! Ili ćemo se ponašati po principu “šta je bilo bilo je” ili, još gore, “pojeo vuk magarca”? Oko 20.000 ljudi živi, direktno ili indirektno, od Aluminija. Hoćemo li, zbog svojih ambicija, pohlepe, sujete ili bilo čega drugog, dozvoliti da ugrozimo egzistenciju tih 20.000 ljudi i skršimo taj Aluminij, kao sto je već skršen, recimo, Soko? Ako neko očekuje da ce DF sudjelovati u takvim stvarima, grdo se prevario. Mi sigurno nećemo biti dio toga, čak po cijenu da ne budemo nigdje. A šta će uraditi HDZ ili pak SDA, to je njihova stvar. Mi znamo šta će DF uraditi. Ne bježimo ni do kakve vrste razgovora i dogovora. Ali razgovora o izigravanju zakona i “podjeli plijena” neće biti.

Na kraju krajeva i sasvim logično, DF  nije upravljao tim javnim resursima i javnim poduzećima i ustanovama i nema koga da štiti u toj priči. Sasvim suprotno, imamo interes da neko odgovara za sve sto se tu dešavalo uključujući i to da neko završi u zatvoru. A ako do toga i dođe, ne da ga DF ili ja šaljem u zatvor, nego isključivo onaj ko je po zakonima ove zemlje i nadležan za to – policija i pravosuđe.

SDA je, nakon što se DF usprotivio usvajanju uredbe o imenovanjima u javnim poduzećima, optužila DF da ‘želi pravi Vladu u Vladi’, te da DF želi samostalno gospodariti određenim resorima. Je li to točno ili je u pitanju zamjena teza?

Koliko je to tačno možda će vam najbolji odgovor biti da vam ispričam razgovor sa jednim od lidera naših koalicionih partnera. Taj jedan od lidera mi je na jednom od naših razgovora ponudio, otprilike ovim, jasnim i nedvosmislenim, riječima: “Evo, uzmi ti to XY javno poduzeće iz oblasti telekomunikacija”. Moj odgovor njemu, tom prilikom, je bio da on mene očigledno ne razumije. Da niti meni niti DF-u ne treba ni to ni bilo koje drugo javno poduzeće da nama treba neko ko će stručno i kao dobar privrednik voditi to poduzeće sve dok je ono državno vlasništvo, da je to jedini nas interes. Da me ne interesuje ko će biti ta osoba, da ne mora biti član DF-a, da čak može i o DF-u i o meni lično da misli i govori sve najgore ali da mora znati da radi taj posao i da ga mora raditi po zakonu. To je bio moj odgovor jednom od lidera. A Vi onda zaključite iz njega što god hoćete i šta to mi zaista želimo!

Ukoliko se kriza nastavi hoće li DF nastaviti sudjelovati u Vladi FBiH?
 

Neće biti nikakve krize ako se bude radilo po zakonima koji važe u Federaciji BiH.

Prošlo je više od mjesec dana od formiranja vlasti, a da ni Vlada FBiH ni Vijeće ministara nisu uradili ništa konkretno. Reforme, prije sveg one u socijalnom i ekonomskom sektoru, na čemu EU posebno inzistira, izgleda postoje samo u pričama političara. Vi ste najavljivali da želite brzo mijenjati stvari. Kako ovo komentirate? Hoće li se i kada početi raditi?
 

Moguće je da vi i ja ne pratimo iste stvari. Ne bih baš uknjižbu perspektivne vojne imovine kao uvjet za MAP NATO-a ili stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju od strane EU 1.6. 2015. nazvao “ništa konkretno u čak mjesec dana”. Za obećanje o 100.000 novih radnih mjesta, morate se obratiti autorima obećanja!

Glavni uvjet – uspostava mehanizma koordinacije – nije ispunjen jer nema političkog dogovora. Kako gledate na ovaj problem i nazire li se neko rješenje? To jedan od uvjeta, nije glavni uvjet. Nemojte misliti da su nam zaboravili presudu “Sejdić – Finci”.

Je li i u koaliciji na državnom nivou onda prvi prioritet podjela agencija i direkcija?
 

Šta je čiji prioritet vidjet ćemo. Znam samo da su prioriteti DF kada je riječ o agencijama i direkcijama isti kao i kada je riječ o Vladi F BiH – poštivanje zakona i procedura i stručnost ljudi koji trebaju biti na čelu istih.

U javnosti se već nagađa sa imenima direktora. Je li postignut dogovor o podjeli i hoće li tu biti problema?
 

Nikakvog dogovora o podjeli nema. Bar mogu reći da ga niko nije sa nama pravio. U jednoj prilici kada je spomenuta mogućnost takvog dogovora, naša reakcije je bila da se ne možemo dogovarati oko izigravanja zakona. Od tada da DF-om niko ništa nije dogovarao niti nam se čak obraćao sa istim ili sličnim pitanjem. Da li su druge stranke, mimo nas, nešto dogovarale, ne znam. To pitanje uputite njima.

Je li moguće provesti reforme sa partnerima koji se bave isključivo podjelom fotelja?
 

Valjda vam je već, iz ovih odgovora, jasno da se DF ne bavi “podjelom fotelja”!

Kako komentirate to što se bliski rođaci i porodica imenuju na čelne pozicije. Je li ovo država za nekoliko porodica i interesnih klanova?
 

Opet pitanje na pogrešnu adresu! Ne znam na koga mislite precizno, izuzev što sam siguran da ne mislite na DF. Molim vas, to ili slična pitanja uputite onima koji to rade.

Ko je u BiH najveća prepreka europskim reforma i napretku?
 

Nerad, aljkavost, korupcija su naša najveća prepreka svemu dobrom.

Može li BiH uopće naprijed obzirom na četiri potpuno različita koncepta i viđenja ove zemlje- tri nacionalna i jedan građanski?
 

To vam je realnost ove zemlje. Svaki pokušaj da se to ignorira, da se ignorira postojanje bilo etničkog bilo, kako ga nazvaste, građanskog koncepta, ili da se jedan drugom nametne, dovodilo je, dovodi i dovodit će ove zemlju u probleme. U BiH postoje i postojat će još dugo i jedan i drugi koncept. Ignorisanje ove društvene činjenice, činjenice da je BiH i etnička i građanska je loše, čak katastrofalno, po ovu zemlju. Niti jedan od ova dva koncepta neće prevladati ili pobijediti u ovoj zemlji. Zato je jedini izlaz u tome da i jedan i drugi koncept, preciznije nosioci ideja jednog i drugog koncepta, što god i ko god da oni jesu, prihvate jedni druge i otvore iskren dijalog. S tim sto se mora znati da je etnički koncept BiH već “verifikovao svoj status” kroz većinu ustavnih rješenja. Istina u našim ustavima i ustavnim rješenjima “ostavljena su odškrinuta vrata” i tzv. građanskom konceptu. Napokon, kroz ta “odškrinuta vrata” prošla je i presuda “Sejdic-Finci”, i to kao presuda koja tretira osnovna ljudska prava pojedinaca a ne kao presuda o “pravima manjina” kako je već neki zlonamjerno žele predstaviti.

Generalno, pred nama stoje dva puta. Prvi podrazumijeva da se ignorira naprijed iznesena stvarnost i da se nastavimo vrtjeti u krugu u kojem se vrtimo već 20-ak godina, svađajući se, žaleći se ili optužujući jedni  druge ili žaleći se kome stignemo samo na svoju hudu sudbinu. A možemo da krenemo i drugim putem – da prihvatimo realnost ove zemlje, realnost da je ovo zemlja i tri konstitutivna naroda ali i zemlja “četvrte grupe” koji to nisu ali koji moraju da imaju ista prava kao i konstitutivni. I to iz beskrajno jasnog  razloga – koliko god da je normalno da ova zemlja pripada konstitutivnim toliko je normalno da ona pripada i “četvrtim” jer je jednostavno i njihova koliko i konstitutivnih. Ne postoji niti jedno od istorijskih, socioloških, filozofskih ili kakvih god utemeljenja ili razloga ili dokaza na koje se možete pozvati i reći da ova zemlja pripada samo jednima – konstitutivnim a da istovremeno ne pripada “četvrtima”, “Ostalima”, “ostalima”, “mješanima”, Jevrejima, Romima, Ukrajincima, Bosancima, Hercegovcima, Bosancima i Hercegovcima… i da jedni u odnosu na druge trebaju, mogu ili moraju imati više prava.

Imate li Vi neku viziju i prijedlog kako ih pomiriti i kako naprijed? Je li moguće provesti ustavne promjene i na koji način?
 

Naravno. Oni koji zagovaraju samo jedan koncept moraju prihvatiti da postoje i oni koji nisu iz tog njihovog koncepta i da ti “drugi” moraju imati ista i kolektivna i pojedinačna prava kao i oni sami.

Kako gledate na ulogu Zagreba, Beograda u BiH, te na ocjene o opasnom utjecaju Rusije i Turske na BiH?
 

Ja sam pristalica one narodne “uzdaj se u se i u svoje kljuse”.

Ima li razloga za strah od terorizma u BiH i ima li političke opredijeljenosti za borbu protiv radikalizma?
 

Mislim da je politička opredijeljenost za borbu protiv radikalizma i terorizma danas dominantna u svim važnijim političkim opcijama u BiH.

Hoće li i kada doći do ujedinjenja DF-a i SDP-a?
 

Mislim da hoće i treba. Kada točno, teško je reći. Ali da je nužno, nema dileme.

Vidite li sebe na čelu ujedinjene  ljevice u BiH?
 

Ne.

Obzirom na jako tešku ekonomsku situaciju u zemlji i više od pola miliona nezaposlenih, kako vidite situaciju u BiH do kraja godine, bojite li se možda ‘vruće jeseni’?
 

Kakva je situacija u zemlji, ovdje je svako godišnje doba vruće! I svako lako može postati vrelo!