Srbijanski premijer predložit će na predstojećoj konferenciji o Zapadnom Balkanu u Beču zajednički dan sjećanja na žrtve sukoba u regiji, piše novinska agencina Patria.
Aleksandar Vučić najavio je na konferenciji za medije da će 27. augusta u Beču predložiti svim liderima čije su zemlje učestvovale u sukobima na prostoru bivše Jugoslavije, da pronađu jedan zajednički dan sjećanja na sve žrtve, koje se ne bi razlikovale po nacionalnoj pripadnosti.
No, takve najave srbijanskog premijera podijelile su javnost, prije svega u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj.
Primjerice, dok srpski član Predsjedništva u BiH Mladen Ivanić podržava Vučićev prijedlog, nazivajući ga političkom nadmoći Srbije, za bošnjačku stranu prijedlog je pokušaj izjednačavanja „dželata i žrtve“
I hrvatska strana kategorično je odbila Vučićev prijedlog, prije nego je on zvanično i upućen iz Srbije prema susjednim zemljama.
Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović rekao je u intervjuu za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) da će se do prihvaćanja inicijative premijera Vučića, morati mnoge stvari promijeniti upornim i iskrenim suočavanjem s prošlošću, na svim stranama.
No, to sada sve sporo ide, jer, kaže Josipović, u Srbiji se često zaboravlja politička pozadina ratova. Zaboravlja se kako su počeli ratovi i ko je koga napao.
Gospodine Josipović, trebaju li u Bosni Hercegovina i Hrvatskoj prihvatiti prijedlog Aleksandra Vučića o zajedničkom danu sjećanja na sve žrtve proteklih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije?
Načelno, sve inicijative koje vode pomirenju i razumijevanju dobro su došle. Ali, njihov uspjeh ovisi o kontekstu u kojemu su iznesene.
Danas imamo očito narasle nacionalizme i rast netrpeljivosti u svim zemljama regije. Inicijativa dolazi kad istovremeno službena politika u Srbiji negira genocid u Srebrenici i imputira genocid u Hrvatskoj, suprotno presudama međunarodnih sudova.
Govoreći o žrtvama gotovo svi i uvijek spominju samo „svoje“ žrtve i tuđe zločine. A bilo ih je na svim stranama. Uz to, u Srbiji se često zaboravlja politička pozadina ratova. Zaboravlja se kako su počeli ratovi i tko je koga napao, da je ishodište svih ratova bila Miloševićeva agresivna politika.
Odbijanje te istine izaziva otpor u drugim državama. To kažem ne opravdavajući zločine s bilo koje strane. Osobno sam uvijek zagovarao da se komemoriraju sve nevine žrtve. Sjetite se, bio sam, ne jednom, na mjestima u Hrvatskoj i tamo gdje su stradali Srbi, ne samo Hrvati.
U Bosni i Hercegovini sam također poveo političare i vjerske vođe da obiđemo stratišta gdje su stradali pripadnici sva tri naroda. Mislim da političari koji žele mir mogu svojim primjerom pokazati da poštuju sve žrtve, i bez spektakularnih prijedloga za koje je teško očekivati da će u sadašnjim okolnostima biti prihvaćeni. Do prihvaćanja inicijative premijera Vučića, morat će se mnoge stvari promijeniti upornim i iskrenim suočavanjem s prošlošću, na svim stranama. Političari i mediji moraju povijest sagledavati neselektivno, bez huškanja i podilaženja politikama mržnje.
Dakle, i vi očekujete da se srbijanska politika prvo duboko ispriča žrtvama BiH i Hrvatske, pa tek onda Vučić može zatražiti da dvije strane priznaju i srpske žrtve?
Priznati žrtve moramo bez obzira na politiku Srbije. U Hrvatskoj su stradali i Srbi koji s agresijom nisu imali ništa. Mnogi su stradali, ne samo u ratnim djelovanjima, nego i zločinom. To su naši državljani i sugrađani. Zar ih ne prepoznati zbog politike Srbije!? To nema nikakve veze s obavezom Srbije da se ispriča za politiku koju je vodila devedesetih i agresiju na BiH i Hrvatsku. Prepoznati i komemorirati sve nevine žrtve obaveza je Hrvatske neovisno o srpskoj politici.
Šta bi Srbija dobila, a šta izgubila ukoliko bi priznala genocid u Srebrenici, ali i niz drugih zločina ravnih srazmjerama genocida koje je počinila na drugim područjima BiH i susjedne Hrvatske?
Od Srbije treba očekivati da bez zadrške prizna barem ono što je utvrđeno u presudama međunarodnih sudova. Svakako, to je genocid u Srebrenici i brojni zločini u BiH i Hrvatskoj. Kao što i mi drugi trebamo prihvatiti i priznati ono što na našu dušu stavljaju ti sudovi.
Mislim da se takvim priznanjem može samo dobiti. Nema nijedan racionalni razlog da se ne prihvati činjenica genocida u Srebrenici. On je utvrđen odlukom najvišeg suda na svijetu i poricanje Srbiji donosi samo teret u međunarodnim odnosima. Poricanje zločina nijednoj državi ne može donijeti dobro, ni na unutarnjem, ni na međunarodnom planu.