8. marta zauvijek je sklopio oči heroj odbrane Sarajeva: Talijan je BiH volio više od svega

Otišao je u Njemačku, majci u posjetu i na operaciju vena koje su mu dugo stvarale probleme. Tog 8. marta 1998. godine najtužnija vijest iz Hamburga je stigla u sarajevski dom Hajrulahovića. 

Mustafa je imao infarkt. Nije preživio. Omiljeni sarajevski ratni komandant i heroj odbrane grada i Bosne i Hercegovine, imao je samo 41 godinu kada nas je napustio,piše novinska agencija Patria. 

Šok, nevjerica, praznina…Tužna vijest o odlasku Talijana prostrujala je Sarajevom brzinom svjetlosti.

Talijan je bio član Patriotske lige, branilac grada Sarajeva i prije prvih agresorskih barikada. Bio je prvi ratni komandant Prvog korpusa Armije RBiH, general Armije RBiH.

Osmi mart mnogi pamte po lijepom, jer Dan žena provode u krugu voljenih osoba i sjete se svojih najmilijih. No, mnogim patriotama širom BiH taj dan prije 17 godina bio je jedan od najtužnijih. 

Istinska legenda ostat će u sjećanju mnogih branilaca Sarajeva i BiH, kada je u patikama i majici kratkih rukava organizovao patriote Sarajeva po ulicama i kvartovima da se suprostave agresoru na BiH. To je mogao samo čovjek, koji je srcem volio BiH i koji nije štedio sebe. Bio je omiljen među borcima, sa njima je proveo najveći dio vremena na prvim linijama.

Mustafa Hajrulahović Talijan rođen je u Banjoj Luci 22. januara 1957. godine, gdje je završio srednju školu.

Naon završetka Mornaričke vojne akademije u Splitu sa odličnim ocjenama, završava školu za pomorskog diverzanta, postaje stručnjak za diverzije na moru i kopnu.

Kao najbolji među diverzantima postaje komandant odreda, pa zatim i diviziona. Nastavlja stručno obrazovanje, uči italijanski jezik i odlazi na školovanje u Italiju.

Nešto kasnije, postaje kapetan korvete. Rat u Sloveniji zatiče ga na službi u Splitu gdje je živio s porodicom. Ratovi koje je povela JNA definitivno ga okreću od toga poziva i Mustafa dolazi u Sarajevo.

Te 1991. godine u haustorima, podrumima i na sijelima rađala se Patriotska liga.

Jednu od glavnih uloga tada je imao Mustafa. Bio je jedan od rijetkih vojnih stratega koji su u to vrijeme bili itekako svjesni zla koje se sprema našoj jednoj i jedinoj domovini.

Svoje znanje i bogato iskustvo  prenosio je mladima. Želja mu je bila da ih obuči kako ne bi nespremni dočekali vojnu silu kakva je tada bila JNA. A on je odično znao sa kakvim se neprijateljem treba sukobiti. Nijednog trenutka se nije štedio kako bi zaštitio svoje Bosance i Hercegovce od agresora.

Bio je omiljen među Sarajlijama, među vojnicima.Našeg Talijana jednostavno bilo je nemoguće ne voljeti. Dao je ovome gradu i ovoj zemlji sve što je mogao.

Sretan je bio kada se završio rat. Ali….kratko je uživao u balgodatima slobode. Samo dvije godine poslije smrt je bila brža.