Zbog lažnog sukoba između Marfija i Dodika, BiH gubi državnu imovinu i energetski suverenitet

(Patria) - Između zapadnih saveznika postignut je konsenzus o tome da je govor Vladimira Putina na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu 2007. godine, početak nove i agresive ruske politike koja je kulminirala invazijom na Ukrajinu. Međutim, kada sagledamo činjenično stanje, isti ti zapadni saveznici su 2012. godine otvorili gasovod Nordstream 1 i 2020. godine završili gasovod Nordstream 2. 

Rusija je organizovala Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. godine, Zimske olimipijske igre 2014. godine, te desetke sportskih i kulturnih događaja na najvišem nivou, a koji su pozitivno promovisali zločinački režim Vladimira Putina. Dok su sa jedne strane u Moskvi i St. Petersburgu šefovi država i vlada zapadnih demokratija uživali u plodovima svog zatvaranja očiju, visoke korupcije i rješavanja pitanja „oko kojih se mogu dogovoriti“ sa Putinom, u Bosni i Hercegovini su njihove ambasade stvorile atmosferu „malignog ruskog utjecaja“ čija je posljedica „strašna korupcija“ koja „razjeda društvo“.

Međutim najveća opasnost po Bosnu i Hercegovinu koja prijeti od Rusije je gasovod „istočna interkonekcija“. Istočna interkonekcija je još jedan ulaz ruskog gasa u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Srbije i preko entiteta Rs. Ovaj ruski projekat, Dodik je pokušavao u zadnja dva saziva Vijeća ministara u više navrata „progurati“. Prijetio je, blokirao, ucjenjivao, usvajao zaključke u NSRs ali mu se nije popustilo. Nije se smjelo popustiti jer energetska ovisnost o Rusiji sa rukom Beograda na ventilu, je predaja energetskog suvereniteta države.

Dok se Evropa energetski vezivala za Rusiju, snage lojalne državi su pokušale da Bosnu i Hercegovinu odvoje od Rusije. Dok je za SAD i EU najveći problem „malignog“ ruskog utjecaja bila „korupcija“, za snage lojalne državi to je ipak bila istočna interkonekcija. Godina je 2023., Putin je izvršio invaziju na Ukrajinu. Posljedice su deseci hiljada ubijenih, brojni ratni zločini, masovne grobnice i jedna cijela razorena država. Evropa pokušava da se energetski i na svaki drugi način odvoji od Rusije. NATO upozorava da Rusi pripremaju diverzije na optičkoj i energetskoj infrastrukturi, slične onoj diverziji na gasovodu Nordstream 2. Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini, međunarodna zajednica i Američka ambasada, udovoljavaju Dodiku i daju saglasnost na izgradnju istočne interkonekcije.

Formalno je to jučer saopštio ministar vanjskih poslova BIH Elmedin Konaković. Sa jedne strane, oni koji su se nazivali „prijateljima“ Bosne i Hercegovine, unazad pola godine oktroisali su izmjene izbornih pravila, zacementirali etnonacionalno na štetu građanskog, onemogućili građansku državu jednakih ljudi sa istom vrijednosti glasala i sada predaju energetski suverenitet države Bosne i Hercegovine, Beogradu i Moskvi  putem vlasti koju su oni nametnuli. Na sve ovo, očekuju da Bosanci i Hercegovci ostanu mirni, da se ne bune, jer ako se pobune radi diskriminacije ili predaje njihovog energetskog suvereniteta Moskvi i Beogradu, zapad će ih označiti kao radikale. Međutim postavlja se pitanja zašto neko Bosnu i Hercegovini energetski potčinjava Rusiji kada se cijeli svijet od te Rusije na svaki način razvodi? Odgovor je jednostavan – za zapadne „prijatelje“ Bosna i Hercegovine kao cjelina i sada njen energetski suverenitet su samo čip za potkusurivanje sa Srbijom.

Kako? Vrlo jednostavno, Dodiku od Rusije treba sve, a posebno novac. Rusiji od Dodika ne treba ništa ali joj treba pijun koji će pokazati Vučiću kako se sluša Moskva. Sa druge strane Sjedinjene Države traže način da riješe „kosovsko pitanje“. Dodik možda Rusiji ništa ne može dati ali zato Vučić ne može da prođe niti pored jedne značajne kompanije u Srbiji, a da ista nije u većinskom ruskom vlasništvu. Zapad, naime koristi Bosnu i Hercegovinu i istočnu interkonekciju da Dodik Rusiji izgleda poslušan, a Vučić „neposlušan“. Da Vučić bude primoran da se i javno okrene zapadu i da odbaci Rusiju i da konačno SAD završe kosovsko pitanje. Za njih, energetski suverenitet Bosne i Hercegovine nije ništa osim sredstvo. Podsjećanja radi, Dodika je na vlast dovela međunarodna zajednica. Lažni „sukob“ u javnosti sa američkim ambasadorom Marfijem je samo igra i stvaranje iluzije da Dodik i Srbi ne sarađuju sa Amerikom. Stanje na terenu govori da sarađuju odlično i da su Amerikanci sa Dodikom zadovoljni, jer kako stvari stoji dat će mu i državnu imovinu i istočnu interkonekciju, dok se izgradnja Buk Bijele neometano nastavlja. U Federaciji BIH snage lojalne državi se silom sklanjaju sa vlasti i od mogućnosti da utječu na procesu, a narod koji se buni označava kao „radikalan“.

(M.T.)