Sudeći prema istupima iz SDA i SBB-a već mjesec dana mi ne živimo u istoj državi. Iz medija sklonih SDA-u od izbora su dolazile samo pozitivne vijesti. Ako je i bilo nekih crnih primjesa, one su se čistile i farbale u svjetlije boje. Donedavni kritičari i žestoki udarači lidera SBB-a i njegove stranke, odjednom su počeli pružati ruke pomirenja.
Jednako tako se razmjena udaraca mogla vidjeti i sa druge strane. A onda, nakon dogovora nove koalicije, odjednom je i od SBB-a počeo zračiti neviđen optimizam.
On se već danima ispoljava svakodnevno, u vrlo lijepim previđanjima budućnosti. Bit će razvoja i zapošljavanja, gradit će se termoelektrana, reforme će osigurati radna mjesta. Pa smo onda dobili novu vladu za promjene, otvorena su nam vrata Evrope... Na kraju ovog niza smo, čak, obaviješteni i da struja neće poskupiti.
Dakle, postali smo slučaj za sebe. Kao da je problem ove države bio do sada prevlađujući pesimizam. Preko noći i žustro krenuli smo u nove radne pobjede i svjetliju budućnost.
Nažalost, pesimizam nije bio problem ove države nego posljedica. Ključne nevolje su bile i ostale korupcija, kriminal, politička neodgovornost, nepotizam, nerad i nebriga za egzistencijalne probleme građana.
Optimizam iz medija odanih SDA-u i SBB-u je kao navijanje. Pomaže samo ako ekipa igra dobro.