Ingrid Divković spisateljica bosanskih korijena: Nevjerojatno je na šta smo sve spremni za šaku moći

Mlada Riječanka bosanskih korijena je već u naslovu svog autobiografskog prvijenca 'J..e li vas ego?' pokazala koliko joj znači sloboda. Magistrica kroatistike i filozofije, spisateljica i blogerica već vlada regijom kao neokrunjena kraljica self-helpa (samopomoći) i smije se u lice licemjerju i drugim ljudskim nedostacima. Njena prva knjiga je doživjela već 4. izdanje, a njeni majstorski pisani citati nemilice se kopiraju i dijele putem društvenih mreža, piše bh. novinska agencija Patria.

Na nedavno održanoj promociji njene knjige u sarajevskom Buybooku, upoznali smo Ingrid – onakvu kakva jeste, ogoljenu, bez titula. Direktna, ali ne drska, ljubazna i topla, ali ne podilazeća, Ingrid Divković drži pažnju jer naziva stvari pravim imenom i jer spremno dijeli sebe. Ingrid Divković je, sasvim sigurno, pionir novog vala pobune protiv lažnog života koji nam nameće – ego.   

U ekskluzivnom intervjuu za Patriju, Ingrid govori o egu, strahu, javnosti, muškarcima i svojoj narednoj knjizi.

Patria: Vaša prva knjiga je autobiografska. Kako je došlo do toga?

Divković: Istina. Ovo je moja prva knjiga i po svemu sudeći autobiografska. No prije bih joj dodijelila kategoriju intimna ispovijest nadodajući kako je ova knjiga iskreno svjedočenje o jednoj ženskoj istini, i naposljetku jednom izboru kojeg činimo svi svakoga dana. Knjiga je i nastala zahvaljujući tom izboru – životu bez ili sa gospodinom Egom. Valjalo je odabrati stranu. 

Patria: Da li ste imali strah od izlaganja vaše intime katkad okrutnoj javnosti? Da li se javnost i pokazala okrutnom?

Divković: Strahovi su neprestano u nama i s njima se svatko od nas nosi na svoj način. Meni su moji strahovi oduvijek bili svojevrsni izazov, neki unutarnji pokretač koji me gurao naprijed. U sigurnoj luci svatko može biti sretan, treba se odvažiti i zaploviti nepoznatim morima. Javnost je takva kakva jest i ona će uvijek, što god mi činili biti okrutna. Ja sam osoba koja na okrutnost odgovara ljubavlju, stoga sam i nezanimljiva svima onima koji traže odgovor na tu okrutnost, a ne dobiju je.

Patria: Kako izgleda život sa zdravim egom?

Divković: Vjerujem da je život sa zdravim egom onaj život u kojem čovjek živi stvarnu, a ne izmišljenu verziju sebe.

Patria: Zašto ste odabrali da pišete o egu - da li je to problem današnjeg vremena?

Divković: Mislim da je priča o egu zapravo izabrala mene, a ne ja nju. I da je ego kao takav samo jedan od mnogobrojnih problema s kojima se susrećemo u današnjem svijetu. Ipak, sve sam uvjerenija da more problema u kojem nespretno plivamo izranja iz jednog velikog otrovnog mulja koji se odaziva na ime EGO. Nevjerojatno je što smo sve spremni učiniti za šaku moći. Sve kako bi u tuđim očima izgledali većima, vrijednijima, moćnijima. Na sebe smo potpuno zaboravili.

Patria: Da li imate aspiraciju da postanete balkanska kraljica self-helpa? Uopće, šta je vaša aspiracija?

Divković: Ja imam samo jednu aspiraciju, a to je da budem sretna. Da pišem i da u tom stanju pronalazim sreću i zadovoljstvo. Na pretendiram nikakvim titulama. Pretendiram tome da budem i ostanem čovjek.

Patria: Šta to od nas čini ego?  

Divković: Ja o egu (u svojoj knjizi) ne progovaram na psihološki već na jedan obični, životni način. Za mene ego nije matematička formula niti rezultat psihofizičkog sustava. Za mene je ego više od toga. Prijatelj i neprijatelj u isto vrijeme. On je netko tko je u stanju gledati naše propadanje. Gledati, osmjehivati se i ne poduzimati ništa.

Patria: Majstorica ste pisane riječi. Igrate se riječima. U knjizi kažete da i inače volite igre. Na što ste pritom mislili?

Divković: Istina da, volim igre. Volim ljude koji životu ne pristupaju na krajnje ozbiljan način, već onako veselo, dječije, bez fige u džepu. Mislim da strah ubija dijete u nama. Ubija ono stvarno i kreativno. Mislim da smo se zaboravili igrati. Da smo se zatvorili u četiri zida svojih predrasuda. I da u njima nalazimo utjehu za sve svoje neuspjehe. A trebalo bi živjeti. Trebalo bi se igrati.

LJUDI SU NAJVEĆI RAZARAČI NA SVIJETU

Patria: Mladi ste, a već ste upoznali opskurnu stranu ljudske prirode. 'Ljudi su, teška srca priznajem, najveći razarači na svijetu.' Ipak, dajete im šansu...

Divković: Dajem i uvijek ću davati. Kako bi bilo živjeti samo u jednosmjernoj cesti života, tamo gdje samo primate, a ništa ne dajete? Jesu, ljudi su najveći razarači na svijetu. Upoznala sam takve. I dobro je da jesam. Zahvalna sam na tom upoznavanju, naučila sam puno. Ipak, upoznala sam i ove druge. Divne ljude velikoga srca. One koji ne ruše, već grade. Radije bih o njima.

Patria: Intenzivno analizirate sebe i druge. Kraljica analize, kako ste se nazvali u jednom momentu... Da li bismo bili sretniji da analiziramo manje, i da li bi se tako lakše prepuštali ljudima, životu? Šta mislite nakon svega?

Divković: Vjerujem da bi bili itekako sretniji kada bi manje analizirali, kada bi se jednostano prepustili životu. No budimo realni, nije to tako lako. Lakše je reći nego učiniti. U ljudima je da se pitaju, da komentiraju, analiziraju. Naročito mi žene, nama je to valjda u krvi. No, ne smatram da bi to trebalo posve isključiti, već smatram da samo trebamo biti svjesni koja je normalna, a koja pretjerana doza analiziranja...

Patria: Zagovarate individualnost. Kažete: 'Reci mi, kako je to kada imaš sve tuđe na sebi, čak i pogled na svijet?' Da li je visoka cijena individualnosti?

Divković: Recite mi, tko odlučuje koja je cijena preniska a koja previsoka kada je u pitanju čovjekovo 'ja' ? Ja mislim da 'ja' nema cijenu, i da je ne bi ni trebalo imati. Ipak, kada pričamo o individualnosti, moram priznati da mi je itekako smiješno koliko se danas zagovara individualost, a kako se u isti mah individualnost potpuno izgubila. Da se razumijemo, ja individualnost ne izjednačavam sa fizičkim izgledom već smatram da je individualnost ona koja proizlazi iz čovjekovih misli i ono najbitnije – njegovih djela.

Patria: Bunite se protiv osrednjosti. A za bijeg treba hrabrost. Kako je skupiti?

Divković: Nema tu neke specijalne filozofije, stvari su krajnje jednostavne. Ako nam je do nečega jako stalo onda ćemo učiniti sve da do toga i dođemo. I ne, neće biti lako. Promjena je teška i zahtijeva velika odricanja, no ako stvarno želimo izaći u svijet i uzeti ono što nam pripada, nema te sile koja će nas u tome spriječiti. I točka.

Patria: Kažete: 'Žena kada otkriva muškarca, otkriva i sebe.' Šta ste vi, Ingrid, otkrili o sebi upoznajući muškarce?

Divković: Otkrila sam mnogo toga, ali ono najbitnije, upravo zahvaljujući muškarcima, otkrila sam na što u životu pristajem, a na što neću pristati – nikada. I još nešto. Naučila sam napustiti sve one koji me žele oblikovati po sebi.

Patria: Uspjeli ste prikazati deficit vrijednosti novog vremena, ispraznost i osrednjost ljudi... Da li ćete nastaviti podizati svijest o tome?

Divković: Ako sam uspjela, kako vi kažete, drago mi je da jesam. To nije nešto što ja unaprijed isplaniram. Mislim da takve ideje već duže vremena žive u meni i da je sada vrijeme da ih jednu po jednu (kao djecu) pustim u svijet. 

Patria: O čemu dalje želite pisati? Da li će i vaša naredna djela biti autobiografskog tipa?

Divković: Otkrit ću vam da sam novu knjigu već počela pisati, kao i to da i dalje ostajem u ovim životnim temama s naglaskom na pozitivi. Obećala sam sebi da neću napisati knjigu s tužnim krajem i pokušat ću ostati dosljedna sebi. Ne vjerujem da će nova knjiga biti autobiografska no znate, svaka knjiga koju pisac napiše dijelom nosi autobiografske elemente...

Patria: Koga ste vi čekali da se desite sebi? (retoričko pitanje iz knjige op.a.)

Divković: A koga nisam? 

 J..e li vas ego autobiografska knjiga