Vrijeme antiterorizma: Kad sumnja postaje ravna zločinu

Četnici su vojska koja se uvijek bezuspješno borila za ideju tzv. velike Srbije. Ideologija zla, koja danas maršira po dijelu BiH, napravila je zločin genocida u Srebrenici i stravične zločine nad Bošnjacima u drugim gradovima, piše novinska agencija Patria.

Nakon genocida i zločina protiv čovječnosti ta bratija se registrovala kao Udruženje građana i postala neka vrsta folklornog ansambla. Na skupovima nose kame, pištolje, drže govore o ratu i pjevaju o klanju. Danas se ne zna čemu služi ona presuda Svjetskog suda pravde da je počinjen genocid u Srebrenici? U ime čega se sudilo i presuđivalo čitavom političkom i vojnom vrhu Srbije i Republike Srpske u Tribunalu, ako četnici marširaju po mjestima zločina. 

Danas iz tog građanskog udruženja izgovaraju javne bestidne laži da su se borili protiv terorista. A teroristi su druge vrste brada, koje zovu čas vehabijama, čas selefijama. Problem je da li su baš jednaki i pred državom.

Kolektivni stid i kamere 

Naravno da je svaki svjesni Bošnjak osjetio stid kad je onaj ubica Topalović likvidirao hrvatsku porodicu u Kostajnici, kad je ona bomba u Bugojnu ubila jednog i ranila drugog policajca. Osjetili smo kolektivni stid kad je onaj Jašarević pucao po Američkoj ambasadi. Niko ga nije pitao ima li kakvih nalogodavaca tog kao naručenog brukanja ove države.

Kakav odnos prema državi imaju šefovi MUP-a Federacije koji su snimali hapšenje 11 osumnjičenih za terorizam i to iz svih uglova.

Imamo problem sa antiterorizmom. Osumnjičeni za terorizam se hapse kao da su počinili zločin, a ne pokazali nejasne namjere da djeluju. Sumnja nad njihovim namjerama tretira se kao nečija potvrda optužnice.

Jesmo li svi isti pred zakonom? Nema presumpcije nevinosti u onom posljednjem i svakom drugom lovu na navodne teroriste. Da nije tako ne bi se kamerama ojačavala konstrukcija navodne krivice i time forsirala osuda prije istrage i optužnice.

Zašto se neko igra lova na vještice i lova na teroriste, sve na račun države. Ako ne postoje dokazi o terorističkoj prijetnji, treba ovakva hapšenja uzeti kao ozbiljan problem. Režiserski zahvati Dragana (federalnog) Lukača i njegovog političkog šefa Aljoše Čampare, traže odgovornost zbog rušenja ugleda ove države.

Nedavno je profesor Kriminalistike Goran Kovačević javno pozvao na oprez: Kako znamo da je riječ o terorizmu i u slučaju posljednjeg hapšenja? Nemamo još izvještaj Tužilaštva o ubistvu policajca u Zvorniku. Nemamo izvještaj o ubistvu dva vojnika Oružanih snaga BiH i potvrdu da li je to bio čin terorizma.

Štošta nemamo, ali imamo zaključke i jednake sumnje. 

Ne događaju se više obična ubistva iz koristoljublja ili iz ljubomore, sve su to teroristički akti. Na svako ubistvo imamo hitna i redovna izvinjenja i osude bošnjačkih državnih funkcionera. To govori koliko je ovo pravna država, a koliko te iste državne face drže do pravne države i nezavisnog pravosuđa.     

Lov na vještice terorizma

Otkako je nastupilo vrijeme antiterorizma, medijski prostor je postao skučen i za genocid i za zločine protiv čovječnosti. Vijesti o masovnim grobnicama, hapšenja zločinaca, za koje postoje podignute optužnice, gotove  su nebitne pred spektakularnim hapšenjima navodnih terorista. Za koje se veže samo sumnja.

Ako neko lovi nepostojeći terorizam, on ga lovi kaljajući ime ove države. Ako dokazi postoje neka se izađe u javnost. Ako ne postoje dokazi  za valjanu optužnicu, čovjek se mora upitati: Gdje u svijetu institucije koje trebaju praviti državu, brukaju svoju državu? 

Čemu uopšte služe ovakvi ispadi, poput ovog hapšenja uz kamere javnog servisa? Javni linč je najgore što se može dogoditi jednoj državnoj instituciji. U tom slučaju se ne zna gdje počinje vjerodostojnost institucija, a gdje se ruši njihov kredibilitet.