Udruženje učitelja KS: Uvedimo u učionice etiku i odgoj, a istjerajmo administraciju

Udruženje učitelja KS na čelu sa predsjednicom Nihadom Čolić uputilo je pismo majci preminulog dječaka Mahira Rakovca kao i njegovom očuhu profesoru Dubravku Lovrenoviću, koleginicama, kolegama, koje agencija Patria prenosi u cijelosti:

- Draga Majko našeg Mahira, cijenjeni profesore Lovrenović, poštovane koleginice i kolege, koji ste se zakleli na vječnu odanost našoj djeci, dragi ljudi, kojima je jedno dijete isto što i čitav svijet!

Ovim putem se obraćamo, u želji i istinskoj nadi da se ovo, nikada, nikome, nigdje ne desi. Imamo pravo na to, jer smo se zakleli na vječnu odanost našoj djeci, jer smo se zakleli da je njihov svijet naš svijet i da ćemo ih štititi i voljeti, ništa manje nego sami sebe.

Pozivamo one koji nisu ovako činili i živjeli u svojim učionicama na ovakav način, da se sami pozovu na odgovornost i objasne zašto je pogled u dječije oko, zagrljaj i topla riječ za njih bila preskupa i zašto su bili nedodirljivi.

Učitelji, kojima je dijete svetinja, imaju pravo na to, jer smo svjesni da je svaki uspjeh djeteta u našoj učionici naš uspjeh, da je njihova sreća, sreća cijelog čovječanstva, da je njihov sretan i ljudski pogled, ogledalo i prozor u svijet. Pozivamo na odgovornost i roditelje ukoliko su njihova djeca ugasila jednu mladost i zatvorila obzorja jednog sretnog djetinjstva. Kaznite se sami, živite bez osjećaja sreće, jer to je najveća bol koju, poslije osjećaja Majke našeg Mahira, možete doživjeti. Niko pred ovim što se desilo nema opravdanja, svi moramo i trebamo disati u smjeru koji se zove da se nikad nikom ne desi.

Kao učiteljima, obaveza nam je istrajati da se istina dokaže, da se krivci i svi koji se tako ne osjećaju, a zaista jesu, kazne, da se našoj djeci u njihovom djetinjstvu dešavaju samo trenuci koji ih vode do dostojanstvenog čovjeka i puteva kojima idu samo čestiti ljudi.

Cijenjene koleginice i kolege, istrajmo u nastojanjima da nam se iz učionica istjera administracija, a uvedu etika i odgoj, da nas ne prate budne oči kojima je zakonska legislativa početak i kraj odgoja i obrazovanja, istjerajmo iz sebe strah i očaj, jer tome moramo udovoljiti, istrajmo u tome da ćemo samo tražiti sreću u našoj djeci, pa i onda kada im ne „ide“ dobro, ono što su drugi zamislili da mora „ići“.

Istrajmo u želji da budemo uz Mahirovu Majku, roditelje i svu djecu koja zaslužuju i imaju pravo na sreću, tugu, želju i na sve lijepe trenutke u životu.