Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” uputila je danas pismo predsjedniku Francuske Francois Hollanduu, koje novinska agencija Patria prenosi u cjelosti.
Poštovani Predsjedniče,
Dana 13. i 14. juna 1992. godine, u Višegradu, Bosna i Hercegovina, više od 60 osoba, Bošnjaka, uhapšeno je i zatvoreno u jedan objekat u ulici Pionirska u Višegradu.To su pretežno bile žene, starije osobe i djeca, među kojima i jedna beba stara dva dana.
Grupa srpskih paravojnih snaga pod vodstvom Milana Lukića (koji je kasnije osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, kao i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora) bacili su u objekat zapaljive bombe, a prije toga su zakovali svaki mogući pristup objektu.
Neke od žrtava koje su pokušale pobjeći, bile su ubijene. Svi ostali su stradali u živoj lomači, osim osam preživjelih. Mi smo ti preživjeli i roditelji i porodice žrtava koje su nažalost izgubile svoje živote. Čovjek koji je optužen da je zakovao vrata i pokrenuo požar zove se Radomir Šušnjar.
On živi u Francuskoj, pored Pariza. On negira svaku odgovornost i odbija da mu se sudi. Bosna i Hercegovina je zatražila njegovu ekstradiciju zbog zločina protiv čovječnosti, ali tužilaštvo Žalbenog suda Pariza je protiv takve kvalifikacije: ono smatra, budući da su radnje počinjene prije stupanja na snagu francuskog zakona o zločinima protiv čovječnosti iz 1994.godine, da se ekstradicija treba provoditi pod uglom općeg nacionalnog prava.
To je za nas neprihvatljivo, naročito zato što takvo nešto dolazi od Francuske.
Prije svega, ovaj predmet nije slučaj ubistva općeg krivičnog prava, već hotimična smrt žena, beba, staraca, samo zbog činjenice da su bili muslimani u okviru sistematske politike etničkog čišćenja koju su provodili srpski separatisti u Bosni i Hercegovini. U međunarodnom pravu, to se zove zločini protiv čovječnosti i oni su nezastarivi, bilo kakav da je datum u pitanju po francuskom pravu.
Nadalje, ovo se dešava i zbog toga što Francuska nije učinila dovoljno napora za vrijeme rata u Bosni da uvjeri međunarodnu zajednicu da sarađuje u svrhu represije zločina protiv čovječnosti i da usvoji, 25.maja 1993.godine, Rezoluciju 827 Vijeća sigurnosti UN-a za uspostavljanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koja obavezuje sve države na saradnju u represiji ovih zločina.
Danas nam prijeti nekažnjivost ukoliko Francuska bude smatrala da nije vezana ovom obavezom i ako analizira ove monstruozne zločine, počinjene u vrijeme rata, kao obična djela općeg nacionalnog prava, koji zastarijevaju u roku od 10 godina. U ovom momentu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju zatvara svoja vrata- treba li čestitati svima onima koji su ovih zadnjih 20 godina uspijevali da se kriju i podstaknuti ih da dođu živjeti u Francusku (jedinu zemlju u Evropi koja ima ovakav pristup) kako nikada ne bi polagali račune?
Mi se obraćamo Vama, gospodine Predsjedniče, da Francuska održi svoju riječ koju je dala žrtvama etničkog čišćenja da će sve učiniti da se odgovorni privedu pred lice pravde. Želimo napomenuti da je Radomir Šušnjar uhapšen u Parizu 04.04.2014. godine i da će se pred Žalbenim sudom u Parizu 10.02.2016.godine održati, kako smo saznali, posljednje ročište i donijeti odluka da li će Šušnjar Radomir biti izručen Sudu BiH ili ne, stoji u pismu koje potpisuje Hasečić.