Diplomatiji su potrebne civilizirane demokrate, a ne teški nacionalisti

Nakon diplomatske blamaže sa Ivanom Šušnjarom, kojeg SAD ne žele kao diplomatu, neke stvari u ovoj državi zahtijevaju ozbiljne promjene. Šušnjara je po svaku cijenu kao konzula u Čikagu želio instalirati Dragan Čović.

Nažalost, ta politička opcija (HDZ BiH) je tvrdoglavo željela svoju osobu iako su dolazila stalna upozorenja sa ozbiljnih mjesta da bi moglo doći do diplomatskog skandala. Na kraju je kandidat odbijen, piše bh. novinska agencija Patria.

Naravno, danas Čovićev HDZ kao opravdanje može reći: Ako se može imenovati ministar iz kućnog pritvora, zašto ne može Šušnjar za konzula. Takva poređenja ne bi imala svrhe. Svi bh. ministri i jesu za unutrašnju upotrebu. Ono što je normalno u Bosni i Hercegovini, nije normalno korak izvan ove države.

Ovdje su ustoličene vrijednosti da su osumnjičeni za kriminal ili teški nacionalisti profitabilni u glasačkom tijelu. Diplomatiji su takvi nepotrebni, jer  tamo zadnju riječ vode civilizirane i normalne demokratije. Tamo su vrijednosti postavljene sasvim drugačije nego u ovoj državi.

Tamo švedska ministrica daje ostavku jer je provukla karticu ministarstva da za jedan euro kupi obične čarape. Tamo se zbog kratke brze vožnje od dozvoljnog kroz Dansku, javno na švedskoj nacionalnoj televiziji švedski kralj duboko izvinjava danskom narodu. Tamo su na sceni iskonske vrijednosti demokratije koje se žele očuvati po svaku cijenu.

Dakle, imamo politiku kao domaći proizvod, koji nipošto nije za izvoza. Imamo podobnu diplomatiju koju proizvode iz domaće stranačke radinosti. Zato nemamo kvalificiran diplomatski kadar, zato nemamo diplomatsku tradiciju, nego stranačke tipove koji su jedino u stanju kvalitetno obrukati ovu državu.

Ako su nas ovdje naučili na sve moguće primitivizme i atavizme, to postaje neupotrebljivo izvan granica ove zemlje. Postaje neupotrebljiv taj nacionalizam sa dodacima šovinizma, kakav je povremeno prakticiran i na portalu Poskok.info koji je uređivao nesuđeni čikaški konzul. I najtragičnije je bilo kada se sa najgorim nacionalizmom i šovinizmom pokušavalo biti duhovit.

Ovdje su se redovno dobijali vrlo ozbiljni politički poeni sa uvredama drugih i drugačijih. Ovdje su se dobijali izbori sa dodacima mržnje prema drugom i drugačijem. Izvan ove zemlje to je samo smetlje i isključivo pripada moralnom smetljištu.

Takvo je i Dodikovo negiranje države, Suda BiH i Ustavnog suda, nezamislivo izvan ove zemlje i kažnjivo u svim normalnim demokratskim sistemima. Naši ugledni političari i stranački aktivisti, izvan ove zemlje postaju niko i ništa, upravo zato što se od svoje zemlje neprestano trude napraviti strašilo za svoju unutrašnju upotrebu i domaće ptice. 

Da političari, pa čak i stranački podobni poslušnici u ovoj zemlji vode računa o njenom ugledu, ovdje bi život običnih građana bio daleko kvalitetniji, ljudska prava se poštovala, privreda bila sposobna za izvoz, i njihov vanjskopolitički rejting bio bi neupitan. Čak bi mogli biti i imenovani za kakve-takve diplomate.

Nasuprot tome, u diplomatiju se šalju gotovo isključivo oni koji su u vlastitoj državi predstavljali nakaradnu politiku negiranja državotvornih vrijednosti. Može se i zamisliti kakvom kvalitetnom predstavljanju je izložena ova država.(so)