Federalni zastupnik Demokratske fronte iz Tuzle, Mahir Mešalić obratio se otvorenim pismom povodom nedavne odluke tri člana (dvoje kantonalni zastupnici u HNK), da napuste DF, o čemu su javnost obavijestili saopćenjem za javnost, Mešalićevu reakciju novinska agencija Patria prenosi u cjelosti.
-Mogu razumjeti da ljudi izađu iz stranke ako imaju debeo politički argument, te ako politika stranke narušava osnovne vrijednosti odbrane interesa države, kantona ili njihovog grada. Ne, u znak zahvalnosti oni ga nazvaše ni manje ni više nego diktatorom. Čovjeka koji je založio svoj politički autoritet da bi oni dobili mandat te od anonimusa postali "ugledni" visoko plaćeni poslanici.
Umjesto da su pokazali kroz svoj mukotrpan rad svoj kvalitet građanima oni se obrušiše na DF i na svoju bazu, u važnom trenutku za njihov grad. Sa tim "diktatorom" sam još kao predsjednik KO TK često žestoko razmjenjivao mišljenje ali me nikad nije nazvao da mi neki politički nalog "izdiktira". Čak sam mu i zamjerio što nekad ne siječe neke odluke.
Daleko je Željko Komšić od diktature bez imalo namjere da ga amnestiram za bilo šta jer to njemu nije potrebno. Svi mi koji ga bolje poznajemo znamo da je strog jer je alergičan na laži, muljanje i diskreditacije. Ima uvijek ljudi u i oko stranke koji možda su sami sebi svrha postojanja. Međutim, to je politička borba u svakoj većoj partiji. Zato ko je tu neka se bori kome je teško neka izađe. Imao sam i ja problema ali zastupam one ljude koji su radili i dan i noć da bi kao zastupnici došli u priliku da pokažu ono što znaju.
Zato glavu gore svi, ljudi dolaze i odlaze iz raznih razloga a projekat će da živi. Pa neće me valjda ubijediti da razmišljam da mi je ovih 20 i kusur godina bilo dobro. Onog momenta kada nešto ne bude štimalo ja ću to javno i reći, kroz moje stavove. Kada se u kampanji raspravljalo da se budući izabrani zastupnici vežu ugovorima, dobili smo salvu negodovanja od predsjednika Komšića koji je smatrao da se ideologija ne kupuje i da neće da budemo kao druge stranke. Bio je u pravu. Onaj ko hoće da ide, neka ide i neka mu je sretno. Ali neka makar izađe sa argumentima istine pa ako smo krivi možemo revidirati i reći pogriješili smo.
Ovako, svašta ljudi mogu pisati, davati saopštenja za javnost, raditi ličnu dvodnevnu samopromociju uz pomoć medija željnih senzacije o raspadima. Pa ne raspada se stranka ako 3, 30 ili 300 od 30.000 članova napuste stranku, iako mislim da treba vraćati ljude koji su u nekom trenutku radi svoje ili naše greške istu napustili. Nije politička partija policijska stanica pa da se selektira ko ide a ko dolazi, poručuje Mešalić.