Mangupi na kraju karijere: Kreditom MMF-a vlast će jedva pokriti stare dugove

Međunarodni monetarni fond je u januaru ove godine usaglasio zahtjeve prema BiH, a onda je iz Sarajeva upućeno Pismo namjere o reformama koje bi morale biti realizirane u sljedeće tri godine.

Prvi put ćemo dobiti prošireni aranžman sa MMF-om, koji će omogućiti četiri i po godine grejs perioda. Reforme će morati biti završene od 2016. do 2019. Prvi cilj je poslovna reforma za poboljšanje poslovnog ambijenta i rast zapošljavanja. Drugi cilj je smanjenje javnog duga, a treći postizanje finansijske stabilnosti, te oživljavanje kreditnih aktivnosti banaka.

Nema sumnje da je ogroman iznos godišnje rate duga bio ključni motiv da se ide na koljena MMF-u. I to ne samo vlasti iz RS, nego jednako i vlasti iz Federacije.  

Ili reforme ili bankrot

U okviru reformi treba izmijeniti Zakon o akcizama kako bi se mogla finansirati daljnja izgradnja Koridora 5c. Zatim bi se morao poboljšati poslovni ambijent smanjenjem doprinosa. Izmjenom zakona proširit će se poreska osnova na topli obrok, regres i troškove prevoza. Ide se na finansijsku stabilnost, prvenstveno bankarskog sektora, nakon kraha banaka u RS-u.

Traži se posebna vrsta saradnje između entitetskih agencija za bankarstvo i Agencije za osiguranje depozita. Mora se poboljšati fiskalna disciplina u oba entiteta, te uskladiti određeni porezi i doprinosi.

Poseban element u ovoj finansijskoj konsolidaciji tiče se i očuvanja Valutnog odbora i nezavisnosti Centralne banke BiH. Ovo posljednje nikad nije bilo gore. Naime, CBBIH je gotovo pretvorena u sporednu službu pri Vijeću ministara. 

I dalje se malo ili nikako ne govori o reformi javne uprave. Smanjenje birokratskog aparata se pažljivo i nježno spominje u izjavama zvaničnika Vlade Federacije, da se godinama brižljivo građene glasačke klijentele ne bi nasekirale. Radi se o najosjetljivijem pitanju Reformske agende i Pisma namjere MMF-u. Vlast, dakle, opet djeluje neiskreno i iznova se bude mangupske sposobnosti za odgađanje sudnjeg dana.    

U nama susjednim državama već su ozbiljno pristupili racionalizaciji javne uprave. U Srbiji i Hrvatskoj se javno govori o smanjenju administrativnog aparata, te iznose tačne cifre viška zaposlenih. Nažalost, kod nas se opet spominje naturalistički „prirodni odljev“. Zna se da je moratorij na zapošljavanje u administraciji o kojem se govori i u kantonima i u Federaciji stvar šuplje priče. Zvaničnici Vlade Federacije tvrde da su u prošloj godini smanjili broj službenika za 1.750, a da je za četiri mjeseca ove godine još 1.100 službenika manje. 

Naravno, niko ne spominje više od deset hiljada novih penzionera koji su, najavom novog nepovoljnog zakona, požurili u penziju i opteretili entitetske fondove. Premda novi zakon još nije donesen, dobili smo ogroman priliv novih penzionera, pa se zbog toga danas u Vladi Federacije govori o uspješnom smanjenju broja zaposlenih u administraciji. Mnogi mamac sa novim zakonom o penzionisanju vezuju upravo sa potezom Vlade Federacije da smanji broj zaposlenih u administraciji. Ali, na ćupriji smo dobili a na mostu izgubili. Ako u vlasti misle da mogu sve zadatke MMF-a riješiti na ovakav način, varaju se.

Rata preko milijardu KM

Ovogodišnji iznos duga koji čeka Federaciju je šokantan. Uopće nije jasno hoće li ostati ikakva sredstava da se plate prispjele kreditne obaveze. Vlada Federacije je najavila da će se i ove godine zadužiti za 712 miliona maraka. To je ova tranša MMF-a od 312 miliona, dok će se još 400 miliona zadužiti od prodaje obveznica i trezorskih zapisa. To zaduženje u Vladi tretiraju kao „neutralno“, što je apsurdno. Kao i svaki kredit i onaj od obveznica ili trezorskih zapisa se mora vratiti na vrijeme. 

Iznos glavnice koji Federacija mora servisirati ove godine je 974,9 miliona maraka, plus kamate od 123,3 miliona KM. Dakle, u ovoj godini povjeriocima treba vratiti milijardu i sto miliona KM. Jednako tragičan je i godišnji anuitet RS-a od 600 miliona maraka. Na kraju procesa iz Pisma namjere MMF-a 2018. godine, godišnji dug RS će iznositi 888 miliona maraka. Ko će ga vratiti a ne bankrotirati? Dakle, reforme ili bankrot.               

Jednako tragična suma godišnjeg duga čeka nas i u idućoj godini. Dakle, nemoguće je bezbolno izići iz ove finansijske bule u koju su zapale i Federacija i RS. Sva jeftina priča i pokušaji novih mangupskih prevara iz vlasti neće imati smisla. Federacija jednostavno mora uraditi što stoji u Pismu namjere i Reformskoj agendi. Sav nerad i sve akrobacije koje smo gledali dvije decenije, nemaju više smisla. Ova država je do sada samo gomilala probleme i dugove. Treba li napominjati da na kraju uvijek jedna kap prelije čašu.