Premijer Vučić: Vrhunski politički manipulator

Piše: Akademik Esad Duraković 

Nakon Komemoracije prošle godine u Potočarima, izjavio sam na TV 1 da je Vučić veliki politički manipulator i da ne treba niko da mu se izvinjava, posebno ne Majke Srebrenice. On je silno politički kapitalizirao bošnjačku tragediju najvećih razmjera – onu koju je organ Savjeta bezbjednosti imenovao genocidom.

Majke Srebrenice su – a nisu to smjele nipošto učiniti! – zakitiše ga svojim Cvijetom, a potom su se zbog incidenta koji je izazvala njegova etička pojava i lakrdija svi mu se izvinjavali, gotovo cijela nacija, tako da su sami čin ukopa i čin genocida ostali potpuno u sjeni Vučićeve „požrtvovanosti“ i „junaštva“.

Svi su zaboravili da je upravo on vršljao po Bosni u ratu kao četnički/Šešeljev aktivist. Svi su zaboravili, također, da je malo prije toga taj „ubogi“ i „napadnuti“  Vučić (ama, to je politički vuk, kurjak!) iskoristio sve potencijale svoje pozicije da osujeti Rezoluciju o genocidu u Savjetu bezbjednosti. Pošto Komemoracija u Srebrenici ima planetarni značaj, tako je njegovo navodno stradanje nadmašilo lokalne okvire – dobilo je planetarni značaj, ogroman politički kapital koji nastoji prometnuti i u etički.

To je izvrstan političar koji uspijeva najgore moguće licemjerje prometnuti u vrlinu. Taj „šah-majstor“, koji igra mračnu partiju s masovnom smrću, uvijek igra bijelim figurama. Ove godine, ovih dana, još je bolji u toj monstruoznoj Igri Zla sa susjedima. Pogledajmo kako to sada izvodi.

Ovih dana, čak i prije Komemoracije, on ubire goleme političke poene na genocidu u Srebrenici. Ne mora više ni ići u Potočare po njih – oni mu već padaju u „političko krilo“.

Organizacioni odbor je opravdano naglasio da nisu dobrodošli oni koji negiraju genocid. Iako nikoga ne spominju imenom, Vučić se prepoznao, naravno, pa se našao silno uvrijeđenim, kao tobožnji, beskrajno licemjerni „neimar dobrosusjedskih odnosa“. Politika i mediji grme razumijevajući povrijeđenog“ Vučića, a Organizacioni odbor doveden je u situaciju da u više navrata obrazlaže svoj već obrazloženi, kristalno jasan etički a nepolitičan stav.

To je već jedan vrsta OSJEĆAJA NAMETNUTE KRIVNJE. Riječ je o savršenom efektu Memoranduma II SANU, po kome treba sve učiniti da se marginaliziraju zločini koje su počinile srpske vojne snage.

Srebreničani ne treba nikome ništa više da objašnjavaju. No, Vučić je, evo opet, majstorski profitirao, čak prije Komemoracije. I opet na genocidu koji su izvršile upravo one snage u kojima je i on sam snažno i efikasno djelovao. Veliki je to manipulator, vrhunski, a može mu se jer mu međunarodna zajednica, koja je inače etički i politički dezorijentirana, gleda kroz prste. On to umije iskoristiti.

Zamislite, taj „Plemeniti Čovjek“ uplatit će čak pet miliona nečega za Srebrenicu, uvjeren kako će tim potezom steći naklonost javnosti i ubogih Srebreničana. Kad smo već kod zvjerinjaka, Albanci bi na ovome mjestu kazali: „More, kakva je to ljisica!“ (pazite na akcente!) To je majstorsko omalovažavanje čina Komemoracije, ponižavanje na izuzetno perfidan politički način.

U tome mu nesebično priskače u pomoć ministar Crnadak, koji se ponaša kao ministar Srbije a ne BiH, čak ne ni Srbije nego kao Vučićev ministar. Taman kada pomislite da je već dosegnuto dno kala, pojavi se ministar koji vas uvjeri – bez dvojbe i grubo do bola – da dno još nije dosegnuto: on uzurpira, kidnapira državno Ministarstvo da bi ga stavio, samovoljno, u službu upravo onih koji su djelovali u snagama što su izvršile genocid, pa ga potom negiraju i onda ga, iz godine u godinu, politički kapitaliziraju. Nevjerovatno je šta sve svijet, koji je etički poremećen, mirno gleda i trpi. Crnadak se pojavi kao snažan protagonist Vučićeve crne partije.

Srebrenica je jedinstvena u svijetu: pokazuje se, evo, kako se genocid ne završava brutalnom likvidacijom na desetine hiljada ljudi na malom prostoru i u kratkom vremenu, već se genocid „usavršava“ i ovjerava  stalnim zlostavljanjem i žrtava i onih koji ostadoše iza njih samo zato da bi patili. Prisustvujemo drugoj epizodi, ovjeri genocida u kome su protagonisti jedan premijer i jedan ministar, među ostalima.

Čak i nepriznavanje bosanskog jezika (preživjelim Bošnjacima ne smije se priznati ni njihov jezik!), na čemu istrajavaju institucije RS, a po nalogu Majke Zla – SANU koja je sačinila platformu za agresiju a nedavno je izdala i ODLUKU o nepostojanju bosanskoga jezika...

Demokratski svijete? Humanisti? Gospodine Inzko. Gdje će vaša duša?! Imate li je?!