Nikada mi na uspjehu neće oprostiti oni koji su bili na budžetima, a nisu uspjeli napraviti ništa!

Književnica, novinarka, kolumnistica i autorica jednog od najpopularnijih bestselera i predstave “Ja, mahaluša” Indira Kučuk-Sorguč oglasila se sedam dana nakon što ju je Vlada Kantona Sarajevo imenovala za predsjednicu Upravnog odbora Javne ustanove Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, piše novinska agencija Patria.

-Hvala svima koji me po ko zna koji put opraše na forumima. Ako im je lakše dušama, tamam. Samo se čudim otkud toliko bijesa zbog moga imenovanja u jedan upravni odbor sa paušalom od 200 KM. Profesor sam historije, u čijem su indeksu uglavnom suhe desetke.

Rođena sam, odrasla i ranjena u ovom gradu. U raznim novinama objavila sam ozbiljne i stručne eseje iz oblasti kulture i historije, koji su citirani i prenošeni u raznim monografijama i naučnim radovima kako kod nas tako i u inozemstvu.

No, to našu javnost nije zanimalo ni onda ni danas, sa izuzetkom nekolicine ljudi iz akademskih krugova. I tako je u jednom teškom periodu moga života otvorena prvo kolumna, a i onda i predstava „Ja, mahaluša“. Nešto sasvim drugačije od svega što sam do tada radila. Da, populistička stvar, definitivno. Ali nikad je se ne bih odrekla. To je moje, to sam ja, to smo mi.... Desetine hiljada gledalaca u regionu – sa svim predstavama tačno 160 hiljada duša koje su odgledali moje autorske predstave.

Desetine hiljada nasmijanih lica u današnjem vaktu. Napravila sam brend i vrlo me neuspješno kopiraju, što je dokaz da je ova priča postala „više od igre“. To mi nisu i neće oprostiti kvazikulturnjački krugovi koji ni slično nisu uspjeli, iako su bili na raznim jaslama, pipama i budžetima, za razliku od mene. I opet nisu bogznašta napravili.

I opet Nikad, hvala Bogu Jedinom, nisam postala dio beskičmenjaka koji sebe nazivaju finom gradskom rajom FGR. Ja sam, na moju sreću, ostala "samo" GR. Njima smeta sve što tukne na mahalu, proporcionalno tome koliko favoriziraju palanku i sve strano. Džaba, draže im stranjsko govno nego naša baklava, koja im se "čuje" na maslo. 

Uvijek ću biti ponosna na mahalu koja me iznjedrila, koja ima svoj kod ponašanja, svoju mudrost, svoju spremnost da priskoči drugima u nevolji... A to što u mahali možete zaboraviti na privatnost - pa i to je dio njene magije.

Mahaluša jednom, mahaluša vazda. Mahala rulz. Ljubi vas mahaluša preCjednica. Ne dajte nikad rahatluka kojim nas je mahala zadojila, a dušmani eto nek ne crknu. Nek laju ako će im biti lakše, poručuje Kučuk-Sorguč.