Posljednja zabilješka Izeta Nanića: Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša Bosna i Hercegovina!

Noć prije pogibije, u svom ratnom dnevniku, zapisao je: "Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“, piše novinska agencija Patria. 

Legendarni komandant 505. bužimske viteške brigade 5. korpusa Armije RBiH Izet Nanić poginuo je 5. avgusta 1995. godine. Nanić je bio jedan od najhrabrijih i najboljih boraca Armije RBiH tokom agresije na našu zemlju.

Hrvatska vojska pokrenula je 5. avgusta, prije 21 godinu veliku operaciju Oluja s ciljem oslobađanja teritorije Republike Hrvatske. Strateški cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske.

Bužimska 505. viteška brigada na čijem čelu je bio Izet Nanić razbila je tada neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni. Samo nekoliko sati prije spajanja Hrvatske vojske i Armije Republike Bosne i Hercegovine na mostu iznad Korane, prije konačne deblokade Izet Nanić je ubijen iz zasjede.

Izet Nanić rođen je u Bužimu 4.oktobra 1965. godine.Srednju vojnu školu završio je u Zagrebu 1984., Vojnu akademiju u Zagrebu 1987.godine.

Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), a istinska legenda svog naroda Nanić će postati nakon što se početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu priključio odbrani zemlje.

Krajina ga danas spominje kao jednog od najboljih boraca Armije RBiH, osnivača mnogih jedinica koje su se borile u sastavu Armije RBiH.

Do 1992. godine Nanić je bio poručnik JNA u Kragujevcu. Početkom 1992. napustio je JNA i vratio se u Bužim. Tada je formirao štab Teritorijalne odbrane, a 1. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost zapovjednika ŠTO Bužim.

Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB - 505. Viteška mtbr). Formira specijalne jedinice ČSN-BSN "Hamza" i DIV "Gazije".

Posthumno mu je dodijeljeno priznanje „Orden heroja oslobodilačkog rata“ 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.