Tragikomedija u našoj zemlji: Bosanske penzije na švicarski način

Priča o penzionom osiguranju Bosne i Hercegovine je u principu tragikomična. Tranzicija privrednog sistema podrazumijevala je i izmjene u dva ključna socijalna sektora: penzioni i zdravstveni. I jedan i drugi su sa fiskalnog aspekta naslonjeni na zaposlenog i njegovu obračunatu i isplaćenu platu.

Takozvani poreski klin je na osnovici plate ili oporezivanju rada.

Tranzicijsko društvo je doživjelo eroziju osnovica plata koja se izračunava ponderom svih plata uposlenih i njihovog broja. Taj parametar je daleko ispod održivog odnosa i iznosi 1 ili ispod 1 (zaposleni : penzioner).

Sve ostalo, odnosi se na Bosnu i Hercegovinu, je statistika ili u ekonomskom smislu metrika.

Veći ili manji poznavaoci bh. ekonomije bi mogli naći stotine razloga zašto je ovakvo stanje.

Svi pokazatelji, počev od društvenog proizvoda: stope rasta BDP, broja zaposlenih u sektoru privređivanja, broju uposlenih u sektoru javne uprave, javnih preduzeća i javnih ustanova; spoljnobilansnom saldu, trgovinskoj razmjeni, deficitu javne potrošnje, rastu kreditnog zaduženja, imali bi indikatore koji bi nas smjestili na samo dno zemalja Evrope ili ispod 30%  podioka prosječne razvijenosti svih zemalja Evropske unije.

Tragika ekonomskog stanja države Bosne i Hercegovine ima i svoje pojavne oblike u broju i strukturi penzionera i broju i strukturi korisnika zdravstvenih usluga.

Zajednička karakteristika socijalnog sektora  ( zdravstvenog i penzionog) su tekući deficiti koji se ispoljavaju u kumuliranim gubicima i nedostatku sredstava na računima ( likvidnost i solventnost).

Vlast,  koja se predstavlja na svim nivoima složene strukture države, u principu nudi lažno rješenje.

U svojoj nesposobnosti i općem neznanju koje se graniči sa drskosti najvećeg prevaranta nudi principe plaćanja i ukidanja samostalnosti fondova sa lažnim rješenjem  „svi na prazan proračun ili budžet“.

Pronađeni „perpetum mobile“ se prodaje po švicarskom modelu usklađenih penzija svakog 5. u tekućem mjesecu za isplate za prethodni mjesec na principu plaćanja „puževom“ brzinom u uslovima postojanja elektronskog novca kada svaka transakcija  može biti realizovana u istom trenutku kada je nalog za plaćanje izdat.

Famozni 5. u mjesecu postaje „oplemenjen sa „švicarskom“ stopom koja je šuplja kao švicarski sir.

I sama priča o propadanju koja traje punu deceniju; da bi svoj alibi nesposobnosti vlasti prikrila  finansijskom krizom iz 2008. godine, pokazuje da prosječna stopa rasta BDP iznosi ispod 1% što je na nivou rasta javnih rashoda nedovoljno da održi solventnost finansijskog sistema socijalnog sektora ( penzionog i zdravstvenog).

I kako obično na kraju cijele priče dolazi bankrotstvo ili po onoj „car je go“ , nudi se sistem famoznog trezora koji nije ništa  drugo nego jedinstveni račun na koji se slijevaju novčana sredstva i ista transferiraju korisnicima.

Ključna stvar cijelog modela  neuke vlasti svodi se na  priču izmišljenog modela koji nema stvarne indikatore uzroka i posljedica.

Sadržana su u tzv. reformi penzionog i zdravstvenog sistema koja bi ukinula silne privilegije počev od kadrovskih rješenja u  administraciji ovih fondova do silnih postavljenja nesposobnih  po kriterijima nepotizma i klijentalizma, na pozicije čelnika zdravstvenih ustanova: domova zdravlja, bolnica, klinika.

U principu postoji i drvena peć kao što i postoji švicarski model za bosanske penzije. Sve se svodi na vrijeme trajanja.

Peć do prve vatre, a novac u zdravstvenim i penzionim fondovima, do pravog bankrotstva.

Bankrotstvo je stvarni zajednički sadržilac svih fondova čiju cijenu plaćaju sve siromašniji korisnici penzija i korisnici zdravstvenih usluga.

Bankrotstvo za bh. model finansija, kada nije moguća monetizacija javnog duga kroz primarnu emisiju novca, je sadržano u stanju siromaštva naroda i sve veće osionosti i nekompetentnosti nosioca vlasti.