Kolektivno neodgovorni i pojedinačno neosjetljivi premijer Novalić

Nekoliko izjava premijera Federacije Fadila Novalića, na Javnom servisu Federacije BiH, otkrivaju suštinu funkcija ove Vlade Federacije. Premijer je izazvao burno negodovanje izjavom o protestima radnika TTU-a: „Kada su mogli da čekaju platu 15 godina mogu i ova dva-tri mjeseca“, piše bh. novinska agencija Patria.

U pitanju su ozbiljni problemi koje građani imaju sa imenovanim funkcionerima. Nije to samo obična službena, a u pozadini stranačka odgovornost. To je nešto što se direktno tiče ljudske suštine. Novalić nije bio u stanju prikriti svoju duševnu drvenariju prema ljudima koji imaju užasan egzistencijalni problem, da petnaest godina preživljavaju životni pakao bez radnog mjesta i novca, kao strašna sirotinja. I oni nisu sami u svom užasu. Njihove porodice, posebno djeca, jednako preživljavaju strahote socijalne neosjetljivosti koja se prvo rađa u ljudima koji nas vode, a onda pokazuje preko države. Uostalom, ova vlast i njen premijer, imaju 382 hiljade ljudi identične sudbine u Federaciji, bez posla i u stalnom beznađu.

Zato bosanska sirotinja sanja bijeg preko granice prema Evrpskoj uniji ili u najgorem slučaju da se centrira na raskrsnice po gradićima zapadne Hercegovinu, gdje čekaju hoće li ih gazde pokupiti da irgate za sitne pare. Novalić i ne zna da za dnevnicu od desetak eura odlazi ovdašnja sirotinja u Crnu Goru i rinta po građevinama po cijeli Božiji dan.

Kako li je toj sirotinji podnijeti kad vidi palate po već izdvojenim kvartovima, bijesna auta i bijesne vozače, dok se njima godine neradnog staža gomila i dok čekaju nečiju milostinju.  

I onda se dogodi da im premijer Federacije istupi bez takta i običnog suosjećanja pred nevoljom drugih unesrećenih ljudi. Ni krivih ni dužnih. U istom intervjuu Novalić odgovara o sumnjivoj prodaji Fabrike duhana Sarajevo. On svoju krivicu o još jednoj privatizacijskoj prevari prebacuje na Vladu Federacije. Pritisnut ovim novim pritvatizacijskijm užasom, on kaže: Nisam ja sam odlučivao, nego je odlučila čitava Vlada. Dakle, Novalić se krije iza odluke Vlade, jer nema kolektivne krivične odgovornosti, ukoliko se kriminal napravi u obavljanju funkcije.

Javno se govorilo i govori da su stranke na vlasti podijelile firme sa većinskim državnim kapitalom, kojima upravljaju kako hoće i rade s njima šta žele. To je bilo jasno dok se odvijala sva dosadašnja gotovo apsolutno kriminalna privatizacija. Tako je i Fabrika duhana Sarajevo bila zlatna koka SDA.    

Ako nema kolektivne krivice, ima li išta moralno od naših izvršnih šefova na funkcijama. Postoji li neka vrsta moralnog i ljudskog osjećaja odgovornosti u ličnosti premijera i njegovih ministara? Ili se moral i odgovornost u našoj vlasti daju rastezati do pucanja i i nakon pucanja ljudskog materijala i ljudskih duša, koji će patiti i tonuti sa svim ovim pljačkama posljednjih vrijednosti koje se narodu praktično otimaju iz ruka.