Piše: Amina Čorbo-Zećo
Kapiten nogometne reprezentacije BiH i nogometaš Rome Edin Džeko igra u životnoj formi. U srijedu navečer postigao je dva gola u pobjedi svoga tima, čime je učvrstio lidersku poziciju na listi strijelaca prevenstva Italije. Zbog ovog slavi i cijela Bosna i Hercegovina, ali pitanje je dana kada će doći do prevrata i kada će se „veliki stručnjaci“ zapitati zašto se Džeko ne trudi, ne trči, zašto na svakoj utakmici ne daje golove za reprezentaciju.
Džeko je sinoć izjednačio rekord star 16 godina. Prvi je strijelac Serie A u ovoj sezoni sa 10 postignutih golova, u isto toliko mečeva, pa je time izjednačio rekord "Vučice" iz sezone 2000/01., u vlasništvu legendarnog Argentinca Gabriela Omara Batistute.
Slučaj Edina Džeke, vrhunskog ambasadora Bosne i Hercegovine, najbolje oslikava stanje nacije. Od ekstaze do očaja, pa opet natrag, kreće se naše 'Edinovo klatno'.
Društvene mreže usijale su se od pohvala, a ne stide se i najveći kritičari okačiti fotografiju Dijamanta uz opasku „Ima li ko bolji“? Nema niko bolji, to je sigurno, jer je Edina nemoguće porediti, uz dužno uvažavanje ostalih 'kandidata'.
Da smo kao nacija skloni suvišnim pričama i 'suvišni' kritičari, često je na svojoj koži osjetio Edin Džeko. Zašto brzo zaboravljamo dobro, a onom lošem u nama ne damo ni da predahne? Do prije nekoliko dana mnogi su se pitali zašto Džeko nije stavio u idealan tim Zvjezdana Misimovića ili Miralema Pjanića, zašto se druži s ovim ili onim, zašto živi s ovim ili onim? Ova pitanja su pojedincima važna duševna hrana, a u tom kvizu jedino zaboravljaju ko su oni.
I u tim momentima Džeko pokazuje svu veličinu, jer ostaje miran i dostojanstven. On je humanitarac, nogometaš, Bosanac koji nikad ne zaboravlja odakle je. Za razliku od mnogih političara čija je to dužnost Džeko daje što može za svoju državu i ništa od nje ne uzima. On je javno pozvao da se glasa za Ćamila Durakovića, on je ambasador UNICEF-a, on je zagovornik dječijih prava, prava invalidnih osoba, on se raduje i tuguje zajedno s nacijom.
A, mi upravo tu zakazujemo, na tom Edinovom ljudskom, koje on ne prestaje dokazivati.
Ponosni smo kad naše istočne komšije 'odvale' kako ne mogu prežaliti što Džeko nije Srbin, kada evropski komentatori nespretno izgovaraju „Dzekooo“, kada ruši protivnike, rekorde, kada obraduje BiH. Na drugoj strani smo mi, često puni gorčine zbog stvari koje nas se i ne trebaju ticati.
Treba li napomenuti da su neki javno izgovorili da Džeku ne treba više ni pozivati u državni tim!? Narod smo sa najviše fudbalskih selektora po glavi stanovnika. Najčešće su selektori samo za Edina Džeku.
Imaju li se pravo danas takvi radovati? Džeko je trenutno bolji od Mesija, Ronalda...i krasi naslovnice skoro svih sportskih listova svijeta... Jutros su za Bosnu i Hercegovinu čuli i oni koji ne znaju na karti pronaći ovu zemljicu s nešto manje od četiri miliona stanovnika. Ali je dobro da znaju da Edin Džeko pripada BiH...
I zato je on bolji od svih nas.