Muhamed S. Mujkić: "Sam sa sobom sam miran, jer sam svjedočio"

Muhamed S. Mujkić je diplomirao i magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Najveći dio života radio je kao novinar u Brčkom. Autor je više knjiga, među kojima su „Brčko – sedam krugova pakla, žrtve o zločinima“, „Bosanski rat Dobrice Ćosića“, „Rušenjem ustavnog poretka BiH 1992. stvorena je paradržava RS“, „Karganović ruši Dodika“...

Iz štampe mu upravo izlazi nova knjiga „Logor smrti Luka Brčko“.

PATRIA: Recenzenti su napisali da ste u detalje secirali jedan strašni masovni zločin protiv čovječnosti.

MUJKIĆ: Uradio sam to i sad sam miran. Slavni pisac Primo Levi je bio logoraš u konclogoru Aušvic. Autor je svjetski poznate knjige „Zar je to čovjek“. Jedan njegov citat može objasniti moju poziciju nakon ove knjige: 'Sam sa sobom sam miran, jer sam svjedočio'.

PATRIA: Kažu da ste dobar dio rata bili u svom Brčkom?

MUJKIĆ: Bio sam sedam mjeseci u kućnom pritvoru. Bolje reći krio sam se od tih ubica koji su vršljali gradom. Morao sam ostati jer je moja mati bila na samrtnoj postelji.

PATRIA: Opisali ste desetine ubistava svojih nevinih sugrađana. Među njima je kamerom snimano ubistvo brčanskog ugostitelja Huseina Krše.

MUJKIĆ: Ja sam kroz svjedočenja Huseinove porodice i ljudi koji su bili u policijskoj stanici nakon njegovog ispitivanja, a onda i preživjelog svjedoka odvođenja Krše u smrt, napravio potpunu reprodukciju tog zločina. Ta likvidacija je i snimljena. Huseina je ubio, u Tribunalu osuđeni ratni zločinac Goran Jelisić zvani Adolf, pucnjem u potiljak iz škorpiona sa prigušivačem. Tada je ubijen i Hajrudin Muzurović, ali njegovo ubistvo nije snimljeno, pa je u sjeni užasa koji je postao vidljiv.

PATRIA: Koliko su zločini nad nevinim Brčacima istraženi?         

MUJKIĆ: Važno je da se sudi Đorđu Ristaniću, prvom čovjeku Ratnog predsjedništva Brčkog. Sudi mu se za više od 40 žrtava, što na ulici, što u konclogoru Luka. Postoji još jedan citat koji objašnjava pisanje o strašnim zločinima: „Kada pisac kaže sve što hoće, najbolje što može, opet ostaje nerečeni događaj. Ostaje opis neopisivog“. Važno je zbog pravde i čovječnosti reći istinu i sačuvati je od zaborava.