Đonlagić: Još samo šume za treću igru na sreću!

Piše: Prof. dr. Dženan Đonlagić

Posljednjih nekoliko mjeseci smo svjedoci da je aktuelna vlast u Federaciji BiH doživjela politički bankrot. Ništa bolja situacija nije ni sa aktuelnom pozicijom na nivou države, a najbolja ilustracija toga je nemogućnost većine da u državnom parlamentu izglasa izmjene Zakona o akcizama (čitaj rast poreza) na šta su se zakleli i u famoznom Pismu namjere Međunarodnom monetarnom fondu.

No, vratimo se aktuelnoj vlasti (SDA-SBB-HDZBiH) na nivou Federacije BiH. Predstavnički dom Parlamenta FBiH od 13. jula nema redovnih sjednica u kontinuitetu, što nije bio slučaj od osnivanja istog 1996. godine. Jedina sjednica koja je održana na veresiju i koja je brzo dovela parlamentarce u klupe je bila jedna vanredna sjednica u mjesecu oktobru  na temu novo zaduženje kod MMF-a, što je većina ekspresno i odobrila, nakon čega su sutradan puštene i plate državnim službenicima u Federaciji BiH. Aferim, zarađeno nema šta!

No, imaju i razlozi zašto je koalicija stabilna, ali eto ne funkcioniše! Po ko zna koji puta su ovih dana ponovo sjedali predstavnici SDA, SBB i HDZBiH kako bi kao popeglali nesuglasnice oko određenih zakonskih rješenja za koja nemaju broj ruku između sebe u Parlamentu. Naizgled, čovjek bi rekao pa šta je problem u par zakona. Podsjećam, radi se o četiri zakonska rješenja koja se tiču igara na sreću (čitaj kladionice), pravima boraca, organske poljoprivredne proizvodnje i šuma.

Mjesecima smo svjedoci kako se najveća prašina digla oko novog zakonskog rješenja oporezivanja igara na sreću tj. dobitaka na klađenje. Da, ovo jeste važno ekonomsko pitanje, ali model oporezivanja koji bi u konačnici trebao biti usvojen treba da bude takav gdje se tzv. efekat prevaljivanja poreza ne treba usmjeriti preko leđa građana (igrača), nego prema priređivačima igara na sreću kao preduzećima, što u konačnici znači da preduzeća koja priređuju klađenje kao vrstu igre na sreću treba da plate u budžet taj porez, a ne građani (igrači). Zato je zapravo nejasna igra od strane HDZBiH, jer zakonsko rješenje koje su ponudili iz SDA u potpunosti ide na mlin kladionicama s obzirom da one finansijski ništa ne gube, jer će predloženi porez u visini od 10% prevaliti i naplatiti od građana tj. igrača.

Ali, politički sukob između SDA i HDZBiH oko oporezivanja igara na sreću (klađenja) je zapravo obmana što je rezultiralo da se u javnosti kreira potpuno pogrešna percepcija. O čemu se radi?

Naime, zvanična politika SDA, sprovedena kroz Vladu FBiH, je sve ekonomske državne resurse, južno od tunela Ivan, isporučila HDZBiH. To se desilo kroz podjelu javnih preduzeća na principima nove grane u ekonomiji, etnoekonomije, na tzv. bošnjačka (čitaj SDA i SBB) i hrvatska (čitaj sve HDZ) preduzeća!

Nakon što je HDZ, voljom svog koalicionog partnera SDA, ovladao svim ekonomsko-materijalnim resursima na prostoru koji Dragan Čović javno naziva „hrvatski prostor“, za zaokruživanje i završetak procesa stvaranja trećeg entiteta nedostaje samo još jedna, najvažnija ekonomska karika. To su šume! Ovo je ustvari Zakon koji je sada na dnevnom redu u predstavničkom domu Parlamenta FBiH. HDZ želi takvo zakonsko rješenje na osnovu kojeg će šume (uz vodu, najvažniji ekonomski resurs države Bosne i Hercegovine) izuzeti iz imovinskog kartona države i uknjižiti taj resurs kao vlasništvo kantona i opština.

Znači, nakon što je HDZ od SDA dobio sve ekonomsko-materijalne osnove, za završni čin zaokruživanja trećeg entiteta odnosno druge izborne jedinice u Federaciji BiH, odnosno nazovite to kako god hoćete, nedostaje još grunt nad šumama tj. poljoprivrednom zemljom. Šume i poljoprivredno zemljište mora ostati kao grunt države Bosne i Hercegovine, a niži nivoi vlasti mogu biti samo korisnici istog odnosno mogu imati pravo korištenja.