Piše: Vojni analitičar Nedžad Ahatović
Islamski radikalizam i njegovi sljedbenici imaju za cilj da terorističkim napadima poput ovog zadnjeg u Berlinu razdvoje muslimanske zajednice od „kršćanske“ Evrope i naruše toleranciju različitosti koju baštine zemlje EU.
Metodologija koju prilikom terorističkih akata koriste je brutalna i usmjerena direktno na svijest širokog TV auditorijuma i korisnika društvenih mreža koji takve vijesti prate sa zanimanjem, čineći time direktnu štetu u prvom redu zagovornicima evropske tolerancije i građanskog političkog koncepta, a dajući istovremeno „oružje“ evropskoj desnici da politički jača i afirmiše nacionalizam, antisemitizam i islamofobiju.
Teroristi nisu slučajno za cilj uzeli predbožićne manifestacije u Njemačkoj.
Sve je to ciljano odabrano da se izazove kontrareakcija koja će postepeno pokrenuti spiralu nasilja u kojoj će muslimanske zajednice u Evropi biti meta, a s ciljem da se iz redova tih muslimanskih zajednica regrutuje novo topovsko meso za „džihad“ u Siriji, Iraku, Afganistanu za potrebe privatnih paravojnih grupa koje za fin honorar ili ratni plijen tobože brane ideje panislamizma i ratuju sa kršćanima.
Oni ozbiljno računaju na pustu muslimansku mladost čija se vjerska pripadnost i položaj u društvu marginalizira i satanizira od strane nekih političkih činilaca zapadnih država u kojima su rođeni.
Islamskom radikalizmu kao ideologiji, koja i pored tvrdnji njihovih propagandista, apsolutno nema utemeljenje u islamu i koja islam kao religiju i težak položaj muslimana u raznim zemljama koristi kao izgovor za vandalske napade na nevine ljude, ne može se suprotstavljati logikom „TUK NA UTUK“.
Islamski radikalizam se anulira po dva osnova. Prvo odlučnom, dobro planiranom i kontinuiranom akcijom vojnih i sigurnosnih službi usmjerenom ka efikasnom razbijanju internet mreže regrutovanja, kadrovske organizacijske strukture, presijecanju tokova novca i uništenju baza terorističkih organizacija u zonama ratnih dejstava u Siriji, Iraku i Afganistanu.
Drugo, njegovanjem pozitivnih vrijednosti društva kao što je zajedništvo vjera i etnija i njihova tolerancija. Upravo u tom smislu reakcija njemačke kancelarke Angele Merkel na teroristički i vandalski akt počinjen u Berlinu sinoć, bila je vrlo inteligentna, odmjerena, izbalansirana, a istovremeno i odlučna.
Kancelarka je poslala vrlo jaku i umirujuću poruku u smislu da je napad u Berlinu napad na sve Nijemce, dakle bez obzira na njihovu vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost. Takav pristup dalekosežno umanjuje efekat terorističkih aktivnosti. Naravno, gubitak jednog ljudskog života je strašna tragedija koja ostavlja dubok trag. Nečija radost, ljubav, porodična sreća, ushićenje praznicima u trenutku je prekinuto apsolutnim vandalizmom i bezumnošću koncepta kolektivne krivice, i to kolektivne krivice Nijemaca koji su prihvatili i zbrinuli preko 2 miliona muslimana, izbjeglica iz ratnih zona u Siriji, Iraku i Afganistanu.
Sa druge strane reakcija novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trampa je u najmanju ruku amaterizam koji je lišen svakog dobrog ukusa i smisla. Reći javno za teroristički čin u Berlinu da predstavlja „klanje Hrišćana koje mora prestati i da se treroristi moraju zbrisati sa lica zemlje“ predstavlja samo Trampovo dodvoravanje svom biračkom tijelu. No, takve izjave idu direktno naruku što sa jedne strane evropskoj desnici što sa druge strane islamskom radikalizmu. One imaju neizrecivu vrijednost za terorističku propagandnu mašinu koja regrutuje mlade ljude po društvenim mrežama i takve izjave koristi izvan konteksta kako bi kreirala vlastiti ideološki pogled i stavove.
Slažem se sa predsjednikom Trampom da Sjedinjene Američke Države moraju zauzeti odlučniji stav, ali on mora biti baziran na inkluzivnom pristupu uključivanja muslimanskih zajednica što u Evropi što u SAD-u, što cijelih država na Bliskom Istoku upravo u to „brisanje sa lica zemlje“ svih terorističkih organizacija.
Isključivanjem muslimanskih zajednica i država iz procesa suprotstavljanja terorističkim prijetnjama i eliminaciji cijelih organizacija upravo i jeste cilj islamskog radikalizma koji svoje političke i ideološke stavove bazira upravo na tom principu izopačenosti muslimana iz zapadnog koncepta modernih demokratskih država. Zato ne treba biti puno pametan da se ustvrdi da će prijetnja od islamskog radikalizma rasti srazmjerno isključivanju muslimanskih zajednica iz svih tokova društva zapadnih demokratija. To će izazvati šok talase i u geopolitičkom i geostrategijskom smislu od čega će najveću korist imati oni koji zagovaraju sukob civilizacija na vjerskoj osnovi i promjenu granica međunarodno priznatih država nasilnim putem uz tobožnju odbranu legaliteta i legitimiteta raznih autokratskih režima.
U vojno-sigurnosnom smislu teroristička prijetnja izražena u individualnim terorističkim aktima pojedinaca ili manjih grupa nekonvencionalan je pristup ugrožavanju nacionalne sigurnosti svake države, pa i BiH. Ta prijetnja se eliminira efikasnom preventivom, stalnim dijalogom i odgovornim odnosom države, sigurnosnih službi i vjerskih zajednica. U geopolitičkom smislu može se ustvrditi da se val terorizma prema Evropi nastavlja i dalje i da SAD, EU, a ni Rusija s obzirom na ubistvo ruskog ambasadora u Turskoj, nemaju adekvatnog rješenja za spriječavanje tih vandalskih akata.
To dodatno destabilizira NATO, EU i pojačava tenzije i težnje pojedinih država da radi povećanja sigurnosti i jačanja desnih političkih opcija izlaze iz EU. Takav razvoj situacije pogoduje Rusiji koja svoje interese i vanjsku politiku gradi na vrlo vješto skrivenom pokušaju razbijanja u prvom redu NATO saveza i EU kroz vrlo agresivnu antiglobalističku propagandu koja se osjeti i na našim balkanskim prostorima.
U geostrateškom smislu svijet očekuje postizanje strateškog i vrlo važnog konsenzusa EU, SAD i Rusije po pitanju efikasnog suprotstavljanja terorizmu kao globalnoj prijetnji. No, taj dogovor remete geostrateški, geopolitički i ekonomski interesi Rusije sa jedne i EU, Velike Britanije i SAD-a sa druge strane. To proizvodi zastoj i daje predah terorističkim grupama baziranim u Iraku i Siriji koji generišu stalno nove prijetnje i izvode nove napade i prouzrokuju nevine žrtve poput tragično nastradalih u Berlinu i Cirihu.
Stoga, uloga SAD mora biti proaktivna, odlučna i sa aspekta propagande vrlo inteligentno promišljena kako bi se teroristička prijetnja najprije eliminirala iz javnog diskursa odnosno virituelnog svijeta informacija preko medija i društvenih mreža, a zatim i u fizičkom smislu kroz zajedničke vojne napore iz kojih ne treba isključivati i Rusiju osim ako to Putin sam ne uradi.
U tom procesu dakle svi mogu uzeti učešće, pa i naš region, gdje Hrvatska kao članica EU i NATO-a mora imati daleko veću i konstruktivniju ulogu od ove koju ima trenutno, kako bi zajedno sa BiH i Srbijom region bio lišen svakavih ideja o destabilizaciji ma odakle one dolazile.
Mi u Bosni i Hercegovini, a posebno mi u Sarajevu najbolje poznajemo taj osjećaj traume od gubitka i osjećaja bespomoćnosti od svakodnevnog teroriziranja.
Stoga, u najmanju ruku očekujem da se na proslavi Nove godine u Sarajevu na koncertu Dine Merlina koji nije odgođen, održi minut šutnje za sve žrtve bezumnog nasilja i da se koncert posveti ubijenima u Halepu, Berlinu i Cirihu, te da Sarajevo tu noć bude most između istoka i zapada i da iz prkosa prema nasilju i teroru žali za poginulima dostojanstveno i skrušeno slavi svoju različitost kao naše zajedničko bogatstvo.