Projekte koji trebaju zadržati Hrvate u BiH vode HDZ-ovci zbog kojih ljudi i odlaze

Piše: Armin Aljović

Iz Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS) su najavili da će poticati zajedničke privredne projekte sa susjednom Hrvatskom, kako bi zaustavili odlazak mladih iz zemlje. Voditelj Odjela za privredu Glavnog vijeća HNS-a BiH Damir Ljubić poručio je 13. decembra ove godine nakon sjednice HNS-a u Mostaru kako „ujedinjeni možemo sve napraviti, razjedinjeni nemamo nikakve šanse“.

Dakako da Hrvati, uostalom kao i Bošnjaci i Srbi trebaju projekte koji će im osigurati egzistenciju u zemlji. Bosnu i Hercegovinu svake godine napusti hiljade mladih ljudi. Odlaze cijele porodice. Svako novo radno mjesto znači jedan manje koji će napustiti BiH. Mladi ne odlaze iz zemlje jer je ne vole. Odlaze jer u vlastitoj zemlji ne mogu zaraditi za život. Samo nenormalan bi radije izabrao život u tuđini umjesto u vlastitoj zemlji, ako mu ona pruža šansu za barem minimum dostojanstva.

HNS-ov prijedlog je odličan. Pitanje je jedino može li aktuelna politička garnitura u zemlji osigurati ostanak mladih. Ljudi zbog njih i odlaze. Nisu građanima Bosne i Hercegovne krivi Crveni kmeri zbog loše ekonomije u zemlji, već domaći političari. Oni koji sada najavljuju da će zaustaviti odlazak Hrvata iz BiH, upravo su najveći krivci što Hrvati napuštaju stogodišnja ognjišta. Ako su ih posljednjih dvadeset godina tjerali, zašto bi ih isti političari sada zaustavljali.

Zaustavljanje odlaska Hrvata iz BiH su najavili polovinom decembra Damir Ljubić, Vjekoslav Bevanda, Mate Franjičević, Jelka Milićević, Božo Ljubić… Svi visokopozicionirani kadrovi HNS-a.

Vjekoslav Bevanda se politikom aktivno bavi posljednjih deset godina. Osim afera građani ga ne pamte po kvalitetnim projektima. Smatra se jednim od ključnih ljudi Dragana Čovića. Vjekoslav Bevanda, Dragan Čović i Dragan Vrankić, svi visoki stranački dužnosnici HDZ BiH, nalaze se među imenima političara koje je bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH Kemal Čaušević spominjao nakon što je uhapšen u aferi „Pandora“. Rekao je da su oni koristili svoj politički utjecaj i pozicije radi stjecanja imovinske koristi. Ovo je samo jedna od afera gdje se spominje Bevandino ime. 

Bevanda je prvi put u politiku ušao kao Federalni ministar finansija 2007. godine, danas je ministar finansija na državnom nivou. Za više od deset godina ministrovanja pokazao se kao slab patriota, više je drugar - grabi samo za svoje drugare i sebe.

Damir Ljubić bio je ministar od 2007. do 2015. godine. Prvo kao federalni ministar poljoprivrede, a onda i kao ministar za ljudska prava i izbjeglice. I jedno i drugo ministarstvo ima ključne uloge kada je riječ o povratku raseljenih i zaustavljanju odlaska ljudi iz zemlje. Niti je Ljubić za dva ministarska mandata raseljene Hrvate vratio prijeratnim kućama niti
je neraseljenje zaustavio da odlaze iz BiH.

Mate Franjičević, zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u politici je možda i najduže, i to  posljednje 22 godine. U politiku je ušao kao općinski vijećnik u Livnu 1994. godine, poslije je postao načelnik Livna, od 1998. godine bio je u Vladi Livanjskog kantona, poslije u Federalnom i Državnom parlamentu.

Livno je jedna od najljepših općina u BiH, no isto tako poznato je po masovnom odlasku i Hrvata i Bošnjaka iz Livna. Ako u Livnu upitate za Franjičevića, svako iole razuman će reći da je “Franjičević dio najuže strukture livanjskog HDZ-a, grada koji je najbrutalniji primjer hrvatskog egzodusa”.

Livno često porede sa gradom duhova. Od svih bh. gradova sa većinskim hrvatskim stanovništvom najviše ljudi se iseljava iz Livna.

Božo Ljubić je najbolji primjer kako se može dobro živjeti na račun vlastitog naroda. Zbog toga je i dobio epitet “prevrtljivi Božo”. I on je u politici posljednje dvije decenije. Obnašao je veliki broj pozicija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u BiH, na svim nivoima. Posljednje dvije godine je zastupnik u Saboru Hrvatske. Živi na račun građana iz Hrvatske.

Šta o njemu misle Hrvati iz BiH najbolje govori podatak da je tokom pretposljednjih izbora za hrvatski Sabor iz BiH dobio tek nešto više od 2.000 glasova.

O aferama "hrvatskih dušebrižnika" moglo bi se nabrajati unedogled. Ako hrvatska Vlada zaista planira posao praviti sa njima, to se može tumačiti jedino na dva načina, ili je zapadne susjede zahvatilo totalno ludilo, ili su im nečasne namjere prema bh. Hrvatima.