Eliminacija bošnjačkih kadrova sa pozicija: Pojedinci iz RS „sude“ sistemu odbrane BiH

Političari iz Republike Srpske, posebno predsjednik manjeg bh. entiteta i lider SNSD Milorad Dodik svako malo problematiziraju navodno sumnjivu ratnu prošlost direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića, ali i drugih kadrova iz reda bošnjačkog naroda.

Mehmedagiću spočitavaju da je bio ratni, ali i poratni pratilac prvog predsjednika R BiH Alije Izetbegovića. I tu počinje i završava priča o „sumnjivoj ratnoj prošlosti“.

Od 2014. godina kada je formirana vlast Dodikovi poslanici u Državnom parlamentu krenuli su sa političkim cirkusom, te napuštali svaku sjednicu jer nije udovoljeno njihovom zahtjevu za smjenu iz rukovodstva Šefika Džaferovića zbog navodne uloge u ratnim zločinima nad Srbima.

Prije dvije godine u Vladu RS na mjesto ministra bio je predložen Dževad Mahmutović, član Predsjedništva SDA i savjetnik člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Digla se tada kuka i motika da se zaustavi ovo imenovanje, jer je Mahmutović nosilac „zlatnog ljiljana“. Sekretar srebreničke Boračke organizacije Miloš Milovanović (bio odbornik SNSD u Skupštini opštine Srebrenica) tada je kazao da se Mahmutovićevim izborom za ministra omalovažava hiljade srpskih žrtava, njihove porodice, pa čak i Republika Srpska.

Dakle, jedini grijeh Dževada Mahmutovića je „zlatni ljiljan“, bez konkretnih dokaza i čvrstih argumenata da je počinio ratni zločin. No, kada čovjek koji je promijenio nekoliko stranaka, a sada je Dodikov igrač, Nenad Stevandić član ratnog štaba „Autonomne regije Krajina Srpske Republike BiH“, bude imenovan za potpredsjednika Narodne skupštine RS, onda to nije problem.

Prema mjerilima Dodika i ostalih koji stalno drže „na nišanu“ Mehmedagića, Džaferovića, Mahmutovića... sumnjiva ratna prošlost nije to što je Stevandić naoružavao paravojne srpske formacije sa presuđenim ratnim zločincima Radoslavom Brđaninom, Momirom Talićem..o čemu su svjedoci govorili i u Haškom tribunalu. Sumnjiva ratna prošlost nije čak ni to što postoji video snimak na kojem se jasno vidi naoružan i u uniformi aktuelni potpredsjednik NSRS kako „oslobađa od Bošnjaka i Hrvata Kotor Varoš“.

Šta tek reći za Miroslava Miću Kraljevića, načelnika Vlasenice kojeg „krasi“ sumnjiva i ratna i poratna biografija. Bio je komandant takozvane specijalne policijske jedinice čiji su pripadnici silovali, pljačkali, ubijali i zatvarali vlaseničke Bošnjake.

Njegovo je ime često spominjano na haškim i na suđenjima pred Sudom BiH. Za ono što je činio u ljeto 1992. godine nije odgovarao. Bit će da mu je baš to bila ulaznica kod Dodika koji ga je i kandidovao na ovu funkciju. Ovaj Dodikov odani čovjek ima i pravosnažnu presudu za otmicu 2010. godine. Priznao je na Sudu da je u jesen 2010. godine učestvovao u otmici Laze Vidakovića, odbornika Naše stranke u Skupštini opštine Osmaci, kojeg je držao u zatočeništvu u Srbiji.

Zanimljivo je nadalje da recimo Dodik kojem smetaju Mehmedagić, Džaferović ili Mahmutović, nikada nije pokrenuo pitanje sumnjive ratne (poratnu sada nećemo spominjati) prošlosti njegovog velikog prijatelja lidera HDZ BiH Dragana Čovića.

O Čovićevom učešću u zločinima nad Bošnjacima i Srbima u Mostaru postoje i dokumenti. Kao generalni direktor preduzeća Soko Mostar, u junu 1993. godine poslao je zahtjev Josipu Praljku, tadašnjem zamjeniku upravitelja logora Heliodrom, da se "za potrebe Zrakoplovne industrije Soko Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova".

Činjenica da se Čović u to vrijeme nalazio na čelu Sokola dovoljno govori da u tadašnjoj tzv. HZ HB nije bio tek puki posmatrač, već u hijerarhiji visokorangiran.

Pojedinci iz RS koji uručuju osuđenim ratnim zločincima priznanja, brinu o njihovoj egzistenciji i ne smetaju im njihovi kadrovi sumnjive ratne prošlosti žele „suditi“ sistemu odbrane.

Jer Armija RBiH i svi njeni pripadnici prevashodno su branili državu Bosnu i Hercegovinu od agresora.

Da li sada, želeći ukloniti takve kadrove, pojedinci, pokušavaju eliminirati one koji znaju istinu, a samim tim postići sada u mirnodopskim uvjetima svoj ratni cilj – razgradnja BiH.