Piše: Amina Čorbo-Zećo
Na jučerašnjoj sjednici Povjereništva SDA za Srebrenicu došlo je do incidenta u kojem je jedna osoba povrijeđena, a naknadno je još jedna i uhapšena.
Ovo je vijest koja ne silazi s naslovnih strana medija u BiH, ali i regionalni mediji tretirali su ovu krajnje neprimjerenu „gestu“ pojedinaca, piše Patria.
Dan poslije vrh SDA se oglasio blagim saopćenjem, što bi se reklo da se reaguje zbog javnosti.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović, očekivano, šuti, iako je u Srebrenici napadnut njegov zamjenik Adil Osmanović.
Ponižen je u Srebrenici, gradu najvećeg stradanja Bošnjaka, gradu bošnjačkog inata u kojem nažalost već duže vrijeme Bošnjaci „ganjajući“ vlastiti interes zanemaruju opći, što je porazno i nedopustivo za one koji žele graditi BiH.
Sjednica stranačkog Kolegija bit će najvjerovatnije održana sutra. Ali šta će se novo reći? Možda još jednom „oštro“ osuditi napad.
Dugo se u Srebrenici lome koplja. Hamdija Fejzić bio je spreman na konflikt, inače ne bi započeo verbalni napad na Osmanovića i prije nego je utvrđen dnevni red sjednice Povjereništva.
Upravo je Izetbegović „davao krila“ Fejziću i drugima da produbljuju krizu, da se dijele u gradu koji ne smije biti podijeljen, jer da nije i da je istinski lider najveće stranke u BiH do ovoga ne bi ni došlo. Ili bi i sam bio jučer u Srebrenici.
Predsjedništvo SDA tek je pod „prijetnjom“ da će napustiti Klub SDA u Parlamentu BiH saslušalo Sadika Ahmetovića, te uvelo Povjereništvo SDA u Srebrenici. Jesu li imali prave namjere, da se napravi jedinstvo za kojeg tvrde da je snaga, ili da smire Ahmetovića, a time i zadrže parlamentarnu većinu?
Kako god, danas s gorčinom mnogi Bošnjaci čitaju vijesti o poniženju, o besramnom postupku u prostorijama Islamskog centra, koji bi trebao biti mjesto mira i poštovanja. Krajanje je providan Fejzićev pokušaj da opravda silu okupljenih momaka, kako su tobože došli, jer im smeta sastanak u prostorijama Islamskog centra!
Zašto bi neko u tom slučaju koristio silu? Zašto bi neko tada ponizio drugog čovjeka SDA, i druge članove partije? Jasno je da je jedini cilj onih koji su planirali ovakav scenario i bio da se sastanak ni ne održi, a tome svjedoči nemogućnost komunikacije sa okupljenima.
Psihologija mase došla je do punog izražaja, s tim da je planski neko već usmjerio ponašanje gomile.
Crveno svjetlo odavno je upaljeno u SDA, ali nijemi i blagi otpori spram ovakvih ponašanja upućuje da će možda u budućnosti biti još davljenja, potezanja šaka, psovki i uvreda...
Ne tako davno Asim Sarajlić davio je Ahmetovića u Klubu SDA. Odgovor je došao usiljeno, bez istinske želje od rukovodstva da adekvatno kazni Sarajlića. Ni na optužbe da se Sarajlić povezuju sa nečasnim i inkriminirajućim radnjama nije reagovao Izetbegović, onako kako bi trebao.
Mirsad Kukić također visokopozicionirani član SDA poznat po svom nasilničkom ponašanju i ucjenama, doduše, najčešće spram članova drugih partija, a nerijetko i neistomišljenika iz SDA TK nikada nije bio predmet razmatranja na stranačkim sastancima.
Stoga sada, možda i ne čudi šutnja SDA o neviđenom skandalu u Srebrenici, ali narod zna, a i sve glasnije govori, da je uz nasilnike dobrano poljuljan ugled stranke koja je nekada ranije imala ljude koji su stvari rješavali za političkim stolom, a ne šakama i poniženjem.
Ako bi sada Izetbegović sagledao i zahtjeve četvorke o demokratizaciji SDA i kaznio one koji su krali na Kongresu shvatio bi da su oni realni i za dobrobit partije. Inače, i ubuduće će se u ovoj stranci stvari rješavati „na šake“.
Svojom indolentnošću prema svim golemim problemima Izetbegović je i proizveo previranja unutar stranke, a zbog njegove dosadašnje šutnje dogodila se jučer i Srebrenica. Gdje je sljedeći okršaj?