Zašto šuti Izetbegović: Ivanić uveo paralelizam, Jusić priznao da se spremao vojni puč 10. januara

Piše: Edina Latif  

Od ljeta prošle godine kada je Milorad Dodik koji ima većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske progurao usvajanje odluke o raspisivanju neustavnog referenduma o 9. januaru Danu RS krenulo je vaninstitucionalno i paralelno djelovanje u ovoj zemlji.  

Negdje baš u to vrijeme još jedan političar iz RS djelovao je također vaninstitucionalno.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić latio se papira i olovke i pisao Međunarodnom sudu pravde u Hagu, bez da je za takvo što imao saglasnost Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. A Ivanić, kao iskusni, lukavi i nadasve pragmatični prijeratni komunistički političar, znao je da djeluje mimo sistema i paralelno.

Bili su to prvi koraci kojima su dva političara iz RS djelovala van ustavno-pravnog okvira i zakona ove zemlje.

Demonstrirao je Dodik tada na djelu neposluh prema odluci najviše sudske instance u ovoj zemlji, Ustavnog suda BiH o neustavnosti 9. januara kao praznika u RS.

Kada je krenuo u njegovu realizaciju podršku je dobio od svog vječnog poslovno-političkog partnera Dragana Čovića.

Umjesto da u javnosti istupi kao „europejac, legalista, državotvorni čimbenik i sve ostalo kakvim se voli predstavljati“, Čović je kao član kolektivnog šefa države dao vjetar u jedra Dodikovim brodu pod opaskom „referendum nije ništa, benigno je to“.  Bit će benigno, koliko je onomad bila i tenkovima SFOR-a ugušena hrvatska samouprava.

A bio je referendum itekako golema stvar. Nakon odluke NSRS iz ljeta da se organizira „demokratsko izjašnjavanje naroda“, njegovo provođenje bilo je drugi vaninstitucionalni potez jer su za organiziranje, a na insistiranje jednog čovjeka, glasali samo predstavnici jednog naroda. Naravno, i pored upozorenja Brisela i Vašingtona da se ne ide u tu avanturu.  

I onda je na scenu stupio predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić koji je povukao još pogubniji politički potez od Dodika. Pismo Hagu iz prošle godine bilo je tek uvertira za političke avanture u koje se upustio ove godine.

Sam na svoju ruku, djelujući mimo institucija, konkretno Predsjedništva BiH kao vrhovnog komandanta OS BiH, izveo je na ulicu iz kasarne i postrojio pripadnike 6. pješadijske brigade sa oružjem!

Ruku na srce, i njemu je kao i Dodiku pripomogao Čović preko svoje ministrice Pendeš, koja se kako sada stvari svoje sklonila u zavjetrinu i neće odgovarati za kršenje zakona na čije se poštivanje zaklela.

I još jednu stvar, koja ne samo da je vaninstitucionalna i paralelno djelovanje, već iznimno opasna.

Saznali smo od netom smijenjenog zamjenika ministrice odbrane Seada Jusića da je postojala opasnost da se srpski kadrovi, dakle i generali, i nižerangirani oficiri i vojnici ne vrate u MO BiH i OS BIH 10. januara. U prijevodu, spremao se vojni puč unutar bh. vojske! Pod čijom komandom, naredbom? Ivanića? Generala Mirka Tepšića? Šta bi se dogodilo da se srpski kadrovi u OS i MO nisu vratili na svoja radna mjesta, a zna se odlično gdje se nalaze skladišta naoružanja. Zar i sam Dodik nije najavio da je spreman plaćati ih? 

Uz to, Jusić je priznao da je dobijao pisma bošnjačkih oficira koji su ga upozoravali da je potpisivanje naredbe za postrojavanje pripadnika 6. pješadijske brigade u Banja Luci 9. januara neustavno i nezakonito, ali on se na to oglušio. Nepoznanica je da li je o tim pismima informisao Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, svog vrhovnog komandanta.

Od ljeta do danas sve vrvi vaninstitucionalnim djelovanje i paralelizmima koje aktivno provode političari iz RS, a u čemu prednjače Dodik i Ivanić.

Zaboraviti ne treba svakako ni Hrvatski narodni sabor koji je i po svojoj formi i suštini paralelna institucija. Zašto na sve ovo šuti Bakir Izetbegović i dopušta da oni koji djeluju mimo ustava i zakona, zamjenom teza sve svaljuju na njega.

A povod im je revizija presude i skup u Vijećnici. Da je kojim slučajem zatražena velika sala Parlamentarne skupštine BiH kako bi se razgovaralo o reviziji presude da li bi učesnici naišli na zaključana vrata kako se to svake godine događa Forumu parlamentaraca prilikom obilježavanja 1. marta?