Tokom nedavno okonačnog sedmodnevnog žalbenog postupka u Haškom tribunalu, šestorica visokih zvaničnika tzv. Herceg Bosne između ostaloga svoju su odbranu temeljili na tezi da su pripadnici Armije R BiH prvi napali HVO.
No, da je na terenu stanje bilo posve drugačije, te da se radilo o udruženim napadima pripadnika HVO-a i srpske vojske na jedinice Armije R BiH,sa ciljem stvaranje etnički čistih teritorija, svjedoče i brojna dokumenta koja datiraju iz ljeta 1993. godine, piše Patria.
Jedan od njih 7. jula 1993. godine predsjedniku HZHB Mati Bobanu i ministru odbrane Bruni Stojići uputio je zapovjednik 111.XP brigade Ivo Loznačić.
Bobanu i Stojiću sugerisano je sljedeće:
-Dugo smo bili u izolaciji i nismo imali kirurga i bolnice pa se oslanjamo na Srbe (bolnice Doboj i Banja Luka).
Hitno razgovarati oko našeg statusa. Dogovoriti sa srpskom stranom status našeg prostora. Mi ne želimo živjeti u Srbiji, niti u BiH. Uticati na vrh hrvatske politike da se protjeraju svi muslimani iz Hrvatske, da se napravi puno primirje sa Srbima na cijelom prostoru (Brčko, Orašje, cijela Hrvatske), dok se izvrši rasplet u bivšoj BiH.
Usora odustaje ispoštovati zapovjed i ona je sa muslimanima, što znači da sada ide Hrvat na Hrvata.Ne smije se dozvoliti da pređe bilo kakav konvoj za muslimane, niti preko HVO Sarajevo.
Dati zadaću svim postrojbama HVO iz Hercegovine iz SB da djeluju ofanzivnije prema balijama pošto im pomalo nestaje streljiva, stoji u dopisu iz jula 1993. godine.