Zašto historičari ne reaguju na skrnavljenje istine o Jasenovcu?

Piše: Haris Ljevo

Ni 72. godišnjica proboja logoraša iz ustaškog logora Jasenovac nije mogla proći bez skandala.

Korištenje imena i licitiranje sa stvarnim brojem žrtava u dnevne političke svrhe od strane nacionalističkih lidera u regionu dovela je do toga da već nekoliko godina u nizu imamo i nekoliko odvojenih skupova posvećenih sjećanju na žrtve ustaškog režima tokom NDH u logoru Jasenovac.

Komemoraciji u Jasenovcu, koju je organizovala službena vlast Republike Hrvatske, nisu prisustvovali članovi Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, predstavnici srpske manjine, kao ni predstavnici Koordinacije židovskih opština, koji su odvojeno organizovali komemoraciju. Razlog je sve učestalije veličanje ustaštva i osnivanje velikog broja nevladinih organizacija koje pokušavaju izvršiti reviziju kompletne historije Drugog svjetskog rata.

S druge strane rijeke Save, u Donjoj Gradini, godišnjicu su obilježili predstavnici Vlada Republike Srpske i Srbije, što je još jednom bila prilika Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću da drže moralne lekcije iz historije.

Skandal koji je predsjednik RS-a Milorad Dodik izazvao odbijanjem da se rukuje s američkom ambasadoricom u BiH Maureen Cormack potpuno je zasjenio poruke koje su Dodik i Vučić poslali s komemoracije.

Dodik je još jednom, svjesno, zanemario naučna istraživanja o stvarnom broju žrtava jasenovačkog logora kako bi se obračunavao s političkim protivnicima u BiH.

Prema podacima Američkog Muzeja sjećanja na žrtve Holokausta iz Washingtona u Jasenovcu je stradalo između 77 i 99 hiljada ljudi; Centar Simon Wiesenthal govori o 85.000 žrtava, dok je Spomen područje Jasenovac prije četiri godine objavilo izvještaj o 83.145 žrtava. Njihov stav dijeli i, vjerovatno, najrelevantniji historičar na polju istraživanja događaja tokom Drugog svjetskog rata u NDH Slavko Goldstein.

Međutim, ovi podaci ništa ne znače Miloradu Dodiku i historičarima iz RS-a koji manipulišu brojem od 700.000 srpskih žrtava. Dodik svjesno manipuliše podacima i želi prikazati kako su u logoru Jasenovac stradali isključivo Srbi i Jevreji, dok prešućuje hiljade ubijenih Bošnjaka i Hrvata, te pripadnika desetina nacionalnih manjina.

Razlog za manipulisanje brojem i nacionalnom pripadnošću žrtava leži u tome da Dodik, treba biti pošten pa reći da u tome nije usamljen, želi stvoriti lažnu sliku u javnosti o tome kako su Bošnjaci i Hrvati u Drugom svjetskom ratu bili na strani zla, odnosno fašisti, dok su na strani antifašizma bili uglavnom Srbi.

Takvu tezu Dodik je upakovao u rečenicu koju je jučer izrekao na komemoraciji; „Da je Republika Srpska postojala 1941. godine, ne bi im se ni dogodio Jasenovac“.

Radi se o klasičnom izvrtanju teza. Ovom izjavom želio je poručiti da se, naprimjer genocid u Srebrenici, desio kao preventivna mjera kako bi se spriječio neki novi Jasenovac. Strašno.

Činjenica je da su u Jasenovcu najviše stradali Srbi i Jevreji, ali i hiljade pripadnika drugih naroda, među njima Hrvata i Bošnjaka, koji su se protivili zločinačkoj politici tadašnje Pavelićeve kvislinške tvorevine NDH.

Jednako, poput Dodikovih i izjava njegovih istomišljenika, zabrinjava šutnja historičara, koji svojim prešućivanjem na totalnu reviziju historijskih činjenica daju zeleno svjetlo Dodiku i nekim budućim dodicima da nastave s ovom praksom.

Dok god se na ovakve slučajeve bude gledalo potpuno ignorantski, nastavit će se praksa da se svako nekoliko godina na broj žrtava dodaje po jedna nula.

Jer, odavno smo, valjda, naučili da su žrtve samo sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva.