Nacionalne frustracije svim sredstvima i po svaku cijenu

Ognjen Tadić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, tokom gostovanja u Novom danu na N1 je rekao nešto potpuno neuobičajeno:   

- Imam savjet za javnost u FBiH. Moraju pogledati situaciju sa Kraljevinom SHS i tadašnjim vršenjem pritiska na jedan narod koji je doveo do njihovog udruživanja sa Hitlerom u Drugom svjetskom ratu što je rezultiralo zločinom. Sva ta frustracija kod Hrvata, koji se osjećaju kao manjina iako su jedan od konstitutivnih naroda, može dovesti do zločina i tragedije za Bošnjake. Hrvati objektivno imaju problem sa svojim statusom i mora se naći model koji će dovesti do relaksiranja situacije.

Opet ispadi o historijskim tumačenjima ili neko svjesno Tadićevo upozorenje Bošnjacima?

O kakvom udruživanju jednog naroda sa Hitlerom govori Ognjen Tadić (očito ukazuje na Hrvate). Nema Hitlera, pa se ne zna o kakvom se sad udruživanju može raditi.

Hrvati se jesu „udružili„ sa Hitlerom i napravili zločinačku NDH. Ali, saradnik nacista, pandan ustašama i Anti Paveliću bio je Milan Nedić u Srbiji. Iza Pavelića je zločinački konclogor Jasenovac, a iza Nedića konclogori Sajmište, Banjica i još sedam drugih logora smrti na području Srbije. Uostalom historijski, Beograd je prvi glavni evropski grad koji se pohvalio „rješenjem“ jevrejskog pitanja.

I pored svega u Titovim narodnooslobodilačkim odredima bio je procentualno najveći broj Hrvata, prije svih Dalmatinaca. Ako se ijedan narod može pohvaliti antifašističkom borbom onda su to Hrvati, premda su paralelno imali sramne nacističke zločinačke horde Ante Pavelića. 

Kakva može biti frustracija Hrvata iako su jedan od konstitutivnih naroda u BiH? I zašto je frustracija samo zbog Bošnjaka? Kakva je, recimo, frustracija Hrvata u odnosu na Srbe, jer ih trenutno u RS-u ima samo desetak hiljada? Po čemu su Hrvati ugroženi u Federaciji i ko ih ugrožava u Širokom Brijegu, Tomislavgradu, Grudama, Lištici, Livnu, Čapljini, Ljubuškom? Zašto se osjećaju kao manjina kad imaju funkcija i vlasti jednako koliko i totalna bošnjačka većina u Federaciji i, zasigurno više od Bošnjaka na državnom nivou.   

- Hrvati objektivno imaju problem sa svojim statusom i mora se naći model koji će dovesti do relaksiranja situacije - kaže Tadić.

Kakav je onda po Tadiću ovaj „objektivni problem“ sa statusom Hrvata? Može li osjećaj frustracije i osjećaj da su manjina biti „objektivan problem“ sa realnim aktuelnim statusom? I na osnovu čega se treba pronaći model koji će dovesti do relaksacije situacije?

Da li na samo osnovu osjećaja frustracije i osjećaja Hrvata u BiH da su manjina? Mogu li unutarnji osjećaji i frustracije biti jači od objektivnih i više nego ravnoravnih količina vlasti i privilegija koje oni očito drže u svojim rukama? Ako Hrvati objektivno imaju jednako ili više prava od Bošnjaka u entitetu i državi, šta se još uopće može uraditi u „preraspodjeli“ nekih dodatnih prava?   

Ili se radi o starom poslu destabilizacije ove države svim sredstvima i po svaku cijenu? Pa su djelitelji Bosne i Hercegovine opet spremni na zlo i da primitivnim lažima opet pune primitivne mozgove.