Onoga časa kada je osnovan Univerzitet u Sarajevu, sasvim je jasno, počelo je temeljno razvijanje moderne države Bosne i Hercegovine. Danas je Univerzitet u Sarajevu najmoćnija akademska institucija u državi Bosni i Hercegovini sa trideset hiljada studenata i 2600 zaposlenika. Takav akademski potencijal mora biti respektiran i poticati na nova dostignuća u produkciji znanja, saopćeno je iz Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, prenosi Patria.
- Naše vrijeme dostiglo je uvid, također, da je obrazovanje ključna djelatnost za jedno društvo i državu, jer iz tog sistema proizlaze ljudi koji će popunjavati sve druge institucije društva. Kvalitetnu reformu univerziteta mogu provesti samo studenti i profesori, budući da je jedino njima stalo do zbiljske reforme procesa visokog obrazovanja. Čini se, nažalost, da se pred našim očima provodi samo simulakrum reforme u kojem politika i birokratija pokušavaju demonstirati svoju moć, te nametnuti neku spornu ideologiju obrazovanja.
Čini se kao da je ovaj Zakon pripreman daleko od znanstvene i akademske javnosti. Skoro sve primjedbe Univerziteta bile su odbačene – navodno nisu na vrijeme dostavljene!? Ne smijemo zaboraviti da je Senat Univerziteta u Sarajevu jednoglasno konstatirao da Prijedlog Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo bez dorade ne treba ići u daljnju proceduru. Takav preporuka se ne smije ignorirati!
U vezi s tim, potrebno je naglasiti, Senat Univerziteta u Sarajevu formira Radnu grupu koja je radila na usklađivanju teksta Prijedloga sa amandmanima koji su usvojeni na sjednici Senata održanoj 02. februara 2017. godine u Sarajevu. U pogledu procedure, prijedlog Zakona o visokom obrazovanju sporan je već u načinu svog donošenja. Komisija za izradu prijedloga Zakona brojala je u svome sastavu 15 članova, od kojih je čak pet potpuno izvan nastavnih i znanstvenih procesa, ovi članovi komisije dolaze iz reda administracije.
Pred svima nama stoji otvoreno pitanje o usklađenosti Prijedloga zakona o visokom obrazovanju KS sa Općim okvirnim zakonom o visokom obrazovanju. Akademska zajednica bi trebala znati da li je Prijedlogom predviđena zaštita autonomije univerziteta kao vrhovne vrijednosti i dostignuća savremene evropske univerzitetske zajednice, da li je anticipirana odgovornost prema produciranju znanja i razvijanju znanstveno-istraživački orijentirane grupacije među mladim ljudima.
Najzad, uvijek treba imati na umu, stručnost i odgovornost za reformu univerziteta ne smije se pretvoriti u obmanjujuću ideologiju “reforme univerziteta” iza koje se nameće „stranačka“ vizija društva i obrazovanja. Akademska zajednica je uvjerena da se Prijedlogom zakona samo priprema finansijska i politička kontrola nad Univerzitetom, te opravdava buduće “djelimično” finansiranje univerzitetskog sistema.
Ovim se ukida autonomija univerziteta i njegova finansijska održivost. Neko će morati odgovoriti građanima da li će Bosna i Hercegovina ostati izvan evropskog prostora znanja na osnovu loših vlastitih zakonskih rješenja u oblasti visokoškolskog obrazovanja.
Na koncu, potpuno su neprihvatljivi principi da bilo koja Vlada Kantona Sarajevo imenuje većinu članova u sastav Upravnog odbora UNSA, kao ni da Vlada daje saglasnost na izbor rektora UNSA.
Svakako Vlada ili resorno ministarstvo ima pravo i obavezu vršiti monitoring nad sredstvima koja se UNSA dotiraju iz Budžeta, ali su u tom kontekstu jasne procedure i načini nadzora.