Kasnio remont, ali ne i svečanost: Otvaraju nam liniju za Čapljinu, dok svjetski vozovi idu 603 km/h

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Voz "Sapsan", najduži brzi voz na svijetu, danas je najvjerovatnije najpogodniji i najbrži način putovanja između Moskve i Sankt Peterburga i tu udaljenost prelazi za ravno četiri sata. Tako je to u Rusiji.

„Maglev“, najbrži putnički voz na svijetu, oborio čak i vlastiti rekord postigavši u probnoj vožnji brzinu od 603 kilometara na čas. Tako je to u Japanu....

U Bosni i Hercegovini 8. juna 2017. godine na Željezničkoj stanici u Sarajevu, velika svečanost i to povodom ponovne uspostave redovnog željezničkog putničkog saobraćaja na relacijama iz Sarajeva prema Konjicu i Čapljini! A, tako smo dugo čekali na to.

Južna pruga od Sarajeva do granice sa Hrvatskom u potpunosti je trebala biti rekonstruisana do aprila 2016. godine, a ne završi se na kraju ni do aprila 2017., već eto koji mjesec kasnije...Ali, ne treba biti sitničav...mjesec gore, dolje, godina gore dolje...ionako se mnogo toga ne dešava. Otvori se nekad neki trotoar, ali imamo zastoj u izgradnji puteva, a bit će valjda i toga, jer idu izbori.

Ako ne bude dionice autoputa, bit će kakva nanovo asfaltirana kozija staza ili zakrpljene rupe, a možda se neki i semafor postavi.

Možda je pretenciozno upoređivati Rusiju i Japan s Bosnom i Hercegovinom, pa ćemo vidjeti stanje u regiji. Savršeno! Naši susjedi vlakom idu gdje zamisle. Vlak u Evropu, pa ponude za putovanje u Italiju, Mađarsku, Švicarsku, Njemačku, Sloveniju..., a možete vlakom i u Beograd, i obrnuto iz Beograda u Zagreb. I Beograđani vozom mogu u Bar, Podgoricu...

Kod nas u BiH i to na svečan način obećavaju da ćemo jednom dnevno moći do Čapljine. Nisam sigurna da će talgo vozovi ići tamo, taj luksuzni „može ne može na bh. tračnice voz“ ide ka Doboju, ne ide na jug, a plaćen je kao da leti, da mu ne treba nikakva šina...

Uoči samog remonta, izjaviše nam „da je spomenuta pruga rađena prije 40 godina i kako je bilo krajnje vrijeme da se izvrši remont“.

Otkrili toplu vodu, ali porazno je da za plaćenu uslugu ne mogu utvrditi vrijeme izvršenja, a kako je to nekad rađeno...u dobrovoljnim akcijama, uz pjesmu i sendvič! Naravno, niko pitanje odgovornosti nije povukao.

Uglavnom južna pruga remontirala se dugo, dugo, skoro da smo i zaboravili kako je to putovati s one strane Jablaničkog jezera, a u Mostaru više i ne govore „reci vozu uz Bradinu malo lakše“!