Tamo gdje ima pravde za velike ribe, tu ima i države. Ali, ima li pravde i zakona za malog čovjeka? I ovog ljeta, kao i svih davnih godina, govori se o zakonskim rješenjima u policiji i policijskim strukturama. Sjetimo se da je još 2005. godine bilo čak 600 decertificiranih policajaca iz oba entiteta Bosne i Hercegovine. Oni su demonstrirali i tražili svoja prava, čak i tražili iseljenje u druge države.
Šta je sa krupnim ribama? Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko donio je davne 2009. godine odluku kojom se smjenjuje Himzo Đonko, komesar policije Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK). U odluci o smjeni navedeno je više razloga među kojima je da Ðonko nije ispunio zakonske uslove za imenovanje na svoj sadašnji položaj, jer je procedura obavljena na osnovu falsifikovanih dokumenata.
Rečeno je da je Ðonko falsifikovao podatke i prikazao manje staža da bi mogao biti imenovan na ovu funkciju. Visoki predstavnik Valentin Inzko u obrazloženju smjene navodi da smatra da je Himzo Ðonko "opstruirao aktivnosti na jačanju vladavine prava u BiH i da je neposredno ugrozio provođenje Dejtonskog sporazuma".
Kad su u pitanju visoki funkcioneri Đonko je gotovo usamljen slučaj upotrebe bonskih ovlaštenja visokog predstanika.
I direktor FUP-a Dragan Lukač je lažirao podatke kao Đonko i umanjio godine radnog staža, kako bi ostao na funkciji. Dakle, radilo se o jednakom krivičnom djelu.
Đonko je smijenjen, Lukač je na poziciji. Indirektno mu je visoki predstavnik poručio da mora poštovati zakon. Onako, savjetodavno.
Iako je Lukač smanjivao svoj radni staž, ipak je, konačno, namirio staž za penziju. Ali ispostavilo se da je direktor FUP-a nedodirljiv. Jer, pokazalo se da nije stao na toj korupciji.
On je četiri mladića sa liste 15 najuspješnijih kandidata za prijem u Specijalnu jedinicu FUP-a samovoljno izbacio sa liste, prije nego što je Policijski odbor odlučivao o žalbama. Četvorica mladića koji su se izjasnili kao Bošnjaci zauzimali su 10.,11., 12. i 14. poziciju, a zamijenjeni su s kandidatima sa 18., 27., 42. i 48. mjesta koji su se izjasnili kao Ostali i Hrvati. To je bio očigledan kriminal direktora Lukača. Na već gotovoj listi, bez mogućnosti okončanja pravnog postupka, ne može se govoriti o pitanju nacionalne ravnopravnosti i tolerancije iza koje bi se Lukač mogao sakriti. Definitivno, to je očigledna korupcija i diskriminacija ove mladosti.
Pitanje je zašto i u OHR-u ima zakona i posljedica za male i obične policajce, a nema za korupciju visokorangiranih kadrova? Bonske ovlasti su jasne i ne poznaju dvostruke aršine.