Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije rekao je da će Srbija i RS raditi na ujednačavanju školskog programa srpskog jezika i književnosti u Srbiji i RS, kao i na organiziranju đačkih ekskurzija, omladinskih kampova i ljetnih i zimskih škola u Srbiji i RS.
Nije naveo šta će se desiti sa Bošnjacima i Hrvatima, druga dva konstitutivna naroda u ovom, uglavnom etnički „očišćenom“ entitetu Bosne i Hercegovine? Dio bh. javnosti smatra da Srbija radi isto ono što je uradila Hrvatska u Bosni i Hercegovini: Dvije škole pod istim krovom. Podjela ove države do krvnih zrnaca se nastavlja.
Izjava Vučića je došla u vrijeme dok u isto vrijeme međunacionalne odnose Srba i Hrvata mediji opisuju čas kao „ljubav“, čas kao mržnju.
U isto vrijeme predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i dalje pravi konstrukcije o terorističkim prijetnjama iz Bosne i Hercegovine. Sve se izgleda kao horski napadi na Bosnu i Hercegovinu i njen suverenitet.
Analitičari smatraju da i jedni i drugi imaju identičan problem. Sve ostalo je nebitno. Jedini problem se zove Tribunal u Hagu i nikakav drugi ne postoji. Ovaj međunarodni sud će uskoro donijeti konačnu presudu za Prlića i njegovu grupu, prvostepeno presuđenu za udruženi zločinački poduhvat i agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu. U nekim ranijim izvještajima često se navodilo da su Prlić i njegova grupa bili obični poslušnici režima u Republici Hrvatskoj, kojom je neprikosnoveno vladao Franjo Tuđman. U devet dosadašnjih presuda Tribunala za agresiju Hrvatske na BiH se to dokazalo.
Nije u ništa boljoj poziciji ni Srbija. Naime, jasno je i sudijama Tribunala u Hagu da je Ratko Mladić bio plaćeni i poslušni oficir Slobodana Milioševića, baš kao što su njegovi direktni službenici bili Franko Simatović i Jovica Stanišić.
Dakle, sve napetosti koje se proizvode u Beogradu i Zagrebu, imaju svoje poslušnike u Bosni i Hercegovini. Poslušni Milorad Dodik i Dragan Čović guraju ideje u kojima je sve manje Evropske unije i NATO-a, a sve više podrške nekih drugih svjetskih sila i centara moći, pa i otvorenog podilaženja politici Rusije na Balkanu. Konačni cilj im je destrukcija ove države, kako se sutra ne bi mogla provesti bilo koja presuda pa i ona o agresijama susjednih država, koje su pred međunarodnim sudovima dokazane i presuđene.
Presude međunarodnog Tribunala u Hagu su jedan i jedini razlog ovakvog ponašanja, u međunarodnoj diplomatiji i međunarodnom pravu neviđenog odnosa prema drugoj državi, još od vremena Hitlerovog nacizma.
Presude Haškog suda će u sebi sadržavati dokaze da je Bosna i Hercegovina trpjela posljedice agresije dva užasna državna terorizmima Miloševića i Tuđmana, tačnije Srbije i Hrvatske.
Paradoksalno je da se danas Bosna i Hercegovina optužuje za terorizam od sljedbenika tih istih režima.
Naime, prema njenom vlastitom priznanju Franjo Tuđman je učitelj Kolinde Grabar-Kitarović. U isto vrijeme Aleksandar Vučić je bio dobrovoljac iznad Sarajeva, čiji su građani podnijeli najgoru zločinačku opsadu u kojoj je stradalo više od 11 hiljada civila. Ako postoje dvije osobe koje išta osim javnog izvinjenja Bosni i Hercegovini mogu reći, onda su to Grabar-Kitarović i Vučić. No, one očigledno imaju odličnu saradnju i koordiniran odnos protiv BiH.
Velikodržavne politike već su se otvoreno pokazale u Crnoj Gori i Makedoniji. Kakvo je otrežnjenje potrebno u ovim jedinstvenim velikodržavnim napadima na BiH?