Agendu planiranu tokom Vučićeve posjete Sarajevu treba mijenjati: Dodik opet obmanjuje Srbiju

Piše: Muharem Cero

Da prošlosubotnji sastanak Dodik – Vučić nije bio tek u okvirima onoga što je predočeno javnosti, a prije svega najavljene srpsko-srpske Deklaracije, moglo se vidjeti gotovo iste noći, ali iz usta, sastanku neprisutnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića.

Primarni razlog dolaska Vučića u zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini nije Deklaracija, koja je kao babaroga bačena pred oči Bošnjaka, već puno važniji interes kako za Vučića tako i Dodika. Naime, iza kulisa Deklaracije događala se kandidatura famozne „razmjene teritorija“ između bh. entiteta Republika Srpska i Republike Srbije.

Geneza priče izgleda ovako: Unatoč presudi Ustavnog suda BiH U1/11 i Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine Narodna skupština RS-a je jednostrano donijela dva zakona: Zakon o šumama RS i Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Ovim zakonima je entitet Republika Srpska državnu imovinu Bosne i Hercegovine (šume i šumsko zemljište, i poljoprivredno državno zemljište) proglasio vlasništvom entiteta, pa primjenom Zakona o stvarnim pravima RS-a u vlasničke knjige sebe upisao kao titulara, dok je stvarni titular država Bosna i Hercegovina izbrisana iz vlasništva.

Ovako neustavno pravno stanje, mada do sada nije osporeno, jeste pravno ništavno i to slovom Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.

Šutnja državnog Pravobranilaštva BiH, i Pravobranilaštva RS i dalje traje, iako su baš oni nadležni za pokretanje brišućih postupaka ovakvih ništavnih radnji. Na to ih obavezuju važeći zakoni Bosne i Hercegovine.

Valja napomenuti da su neustavne radnje tolerirali kako OHR tako i oni koji su ustavom ovlašteni da podnose ocjene ustavnosti zakona (neka se prepoznaju SDA perjanice).

Sačinjavanju međudržavnih sporazuma o mogućoj zamjeni teritorije između Republike Srbije i BiH mora prethoditi povratak u pređašnje stanje, odnosno vraćanje sporne teritorije na državu BiH. Tek tada bi se stekle mogućnosti sačinjavanja važećih međudržavnih sporazuma. Svaki drugi pristup ne bi mogao proizvesti pravne učinke, bio bi rušljiv i u krajnjem proizvodio status pravne nesigurnosti za obje ugovorne strane.

Bit će da Dodik na subotnjem sastanku predsjednika Vučića nije upoznao da su u ovoj priči njegove ruke debelo u pekmezu neustavnosti.

U samoj priči nije bezgrješna i druga strana - ovlaštene institucije BiH. Da li se radi o previdu, neznanju ili nečem trećem, morat će objasniti javnosti. Očekivati je da se iz diplomatskog javašluka neće izroditi nešto više, pa stoga predloženu agendu planiranu tokom Vučićeve posjetu Sarajevu valja mijenjati.