Piše: Haris Ljevo
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić boravio je prošle sedmice u dvodnevnoj službenoj posjeti BiH. Vučić je po ko zna koji put ponovio kako je Srbija iskreni prijatelj BiH, te da želi graditi dobrosusjedske odnose.
Izgradnja dobrosusjedskih odnosa za sada se ogleda samo na lijepim riječima, dok u praksi to i ne izgleda baš tako.
Kada je u pitanju odnos prema prošlosti, politika zvanične Srbije nije se mnogo promijenila u odnosu na ratni period.
To najbolje pokazuje verbalni napad potpredsjednika Vučićevog SNS-a i gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića na selektora košarkaške reprezentacije BiH Duška Vujoševića.
Selektor Vujošević je u intervjuu beogradskom Nedeljniku kazao kako je Srbija najveći krivac za rat i raspad Jugoslavije, što se nije baš najbolje svidjelo Vučeviću.
- Ja sam bio za Jugoslaviju i bio sam za svakog za koga sam mislio da se bori za Jugoslaviju. Međutim, brzo se pokazalo da to nije bilo tako, da se vojska povlačila na granice Velike Srbije. Naravno, krivice ima na svim stranama, ali s obzirom na to da je Srbija bila najmnogoljudnija i da je kontrolisala vojsku, ipak najveću odgovornost za te ratove ima Srbija. Nešto veću od ostalih – rekao je Vujošević.
Vučević je „optužio“ Vujoševića da je došao u Srbiju, napunio kofere novcem, te da mu Srbija sada ne valja.
- Sve što je stekao, stekao je u Srbiji. I tako vraća. Mislim da je građanima Srbije muka od svih tih silnih nezahvalnika koji dođu u Srbiju bez ičega, odu punih kofera, a onda pljuju po nama - kazao je Vučević.
Vučeviću ne smeta što je Vujošević došao u Srbiju i „napunio kofere“, već što se, za razliku od njega, ne ustručava stvari nazvati pravim imenom.
Vujošević je nakon velikih uspjeha s Partizanom bio primoran pokrenuti tužbu i putem suda naplatiti zarađeni novac, tako da se ne može govoriti o tome da je Vujošević baš napunio kofere i otišao.
Drugom čovjeku Vučićeve stranke smeta to što Vujošević govori istinu, i to ga boli.
Boli jer Vujošević je neko čije riječi se poštuju i cijene i čija svaka izjava ima veliku težinu.
U takvim situacijama se otkriva i pravo lice srbijanske vanjske politike.