Piše: Muharem Cero
Talinski principi ne poznaju vitalni nacionalni interes. „Zamjenik ministra odbrane SAD-a Shanahan Patrick ali i ostali sagovornici, izrazili su nadu da će BiH unaprijediti vlastite napore u dosezanju postavljenih ciljeva (čitaj talinski).“
Trodnevna posjeta SAD-u ministrice odbrane BiH Marine Pendeš, u bogatom protokolu, imala je prvenstven cilj pokušati udobrovoljiti sugovornike u mogućnost aktiviranja Akcijskog plana (MAP) po modelu „fleksibilnog pristupa.“
Taj model nije podrazumijevao dosljedno provođenje talinskih principa iz 2009. godine.
Model tzv. fleksibilnosti nije podrazumijevao knjiženje vojnih lokacija u RS-u na državu BiH.
Iz gore citiranog dijela saopštenja Ministarstva odbrane BiH jasno je da talinska zadaća nije i ne može biti predmetom reduciranja i kompromisnog dijaloga sa NATO partnerima.
Unatoč jasnom stavu partnera ministrica i dalje nastoji ishoditi zadaću koju joj je ostavio njen partijski nalogodavac Dragan Čović kao dokazani lobista interesa svog strateškog partnera Milorada Dodika.
Primajući danas u nastupnu posjetu novog ambasadora Francuske Guillaume Roussona i vojnog atašea francuske ambasade u BiH, a u djelu razgovora koji se odnosio na aktivaciju bosanskog MAP puta ministrica je istakla “specifičnosti koji se odnose na knjiženje vojne imovine“. Tako je zahtjev fleksibilnosti konvertirao u političko-politikantsku odrednicu “specifičnosti”. Ciljevi nisu promijenjeni a stav lidera NATO-a i SAD-a je uz vidni optimizam krenuo razmekšavati predsjednik predsjedništva BiH Dragan Čović. Ovoga puta kurira mijenja i stvarni nalogodavac.
Istovremeno se događa i drugi dio operacije “Fleksibilnost”. Milorad Dodik najavljuje unošenje u Narodnu skupštinu RS-a usvajanje akta kojim bi se suspendirale ranije date saglasnosti RS-a za NATO put BiH.
Jasno je da se iza priče o navodnom nacionalnom interesu za koordiniranu putanju vascijelog srpstva prema NATO-u krije teška kriminalno-koruptivna priča počinjena nad državnom imovinom iz sukcesije.
Fleksibilnost je tek sredstvo kojim se žele prikriti kazneno progonjiva djela počinjena kako od struktura iz RS-a tako i od onih sa prostora paradržave Herceg-Bosne.
Cijela priča jeste zlonastalo u đavoljem plesu tajkunskih i vlastodržačkih struktura. Interesi su bili obostrani, zadovoljavani blagom stečenim na tuđoj imovini i projektovanom promjenom ustavno-pravnog karaktera BiH do granice njenog nestanka.
Eto zašto Milorad i Dragan prizivaju uniju etničkih republika, oživljavaju poražene paradržave iz 90-tih a administrativne dejtonske aranžmane uporno nazivaju državom. Tako to bi i neke noći u Beogradu. Ipak su to tek vlažni snovi Dodikovi.