Damir Džumhur osvojio je u nedjelju ATP turnir u ruskom gradu Saint Petersburgu. Bio je to ujedno i njegov prvi osvojeni ATP turnir u karijeri.
Pobjedom na ATP turniru Džumhur je ostvario svoj najbolji plasman u karijeri 40. mjesto na listi svjetskih tenisera. Ozbiljan sportski svijet više se neće pitati ko je Damir Džumhur.
Nakon sjajnog rezultata, kao po običaju, uslijedila su utrkivanja ko će prije čestitati Džumhuru na velikom uspjehu.
Mnogi su odmah počeli isticati kako su prije deset godina u Džumhuru prepoznali talenat i kako su mu predvidjeli sjajnu budućnost punu osvojenim turnirima.
Oni koji se danas pokušavaju kititi Džumhurovim zaslugama uglavnom su isti oni koji su do prije samo godinu dana govorili kako je Džumhur precijenjen, psihički nestabilan, da nema potencijal u karijeri napraviti neki ozbiljniji rezultat, te da će cijelog života biti osuđen na igranje malih turnira s igračima plasiranim ispod 300. mjesta na rang listi.
Džumhur je, ipak, isključivo vlastitim radom i odricanjem, uz nesebičnu podršku porodice i njegovog oca koji mu je bio dugo godina trener, uspio doći među najveće svjetske tenisere i postići uspjeh kada je u pitanju neki teniser iz BiH.
Neki će reći najveći uspjeh bh. tenisa. U takvoj konstataciji nema nimalo istine, jer uspjeh Damira Džumhura je isključivo njegova zasluga i njegovog trenerskog tima. U tome nema nimalo uspjeha države BiH.
Ne računajući podršku navijača, Džumhur od početka karijere do danas, nikada nije imao ozbiljnu podršku države. Nije to samo slučaj Džumhura, već i ostalih naših tenisera i generalno sportista, pogotovo onih koji se bave pojedinačnim sportovima. Sjetimo se samo poteškoća pri organizaciji Davis Cupa kada se novac skupljao do posljednjeg trenutka da ne bismo morali odustati od organizacije meča sa Holandijom.
Prije izvjesnog vremena naša najbolja plivačica Amina Kajtaz zbog nepostojanja adekvatnog bazena za profesionalne bavljenje plivanjem napustila je rodni Mostar i preselila u Zagreb
Zbog nedostatka uslova za tretiranje i Džumhur se preselio u Beograd.
Damir nije prvi ni posljednji sportista koji je zbog maćehinskog odnosa države prema sportistima, svojim najboljim ambasadorima u svijetu, napustio zemlju. Zato je titula Damira Džumhura samo njegova a ne državna ATP titula.
Damir Džumhur je, u šali se može reći, na neki način statistička greška. Pojedinac koji je pobijedio sistem.