Referendum o Sudu i Tužilaštvu: Kako je Milorad iz Laktaša porazio Dodika iz Banskih dvora

Piše : Muharem Cero

Višegodišnju riješenost urušavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma s ciljem realizacije projektiranog separatizma RS-a, Milorad Dodik je vješto godinama krio, obmanjujući međunarodnu i domaću javnost da je spreman provoditi tzv. izvorni Dejton, ali ne i njegove dogradnje uvedene odlukama PIK-a i visokih predstavnika u BiH.

Takvim djelovanjem Dodik je, nažalost, uspijevao zaustaviti provođenje Dejona a bosansko društvo zalediti u stanju konflikta.

Lošom ili dobrom procjenom međunarodnog novonastalog konteksta Dodik je prije dvije godine odlukom NSRS izdejstvovao referendumsko pitanje čijom sadržinom je projektirao zadavanje „posljednjeg udarca Dejtonu i bh. državnosti“.

To referendumsko pitanje je nakon dvogodišnjeg čekanja u ladici obznanjeno objavljivanjem u Službenom glasniku RS prije nekoliko dana. Pitanje glasi: Da li podržavate neustavno i neovlašteno nametanje zakona od visokog predstavnika i međunarodne zajednice u BiH, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru RS''?

Međutim, i prije objavljivanja u Službenom glasniku RS, Dodik najavljuje namjeru suspenzije Odluke o ovom referendumu. Istovremeno, svojim postupcima Dodik nedvojbeno potvrđuje i to da se radi samo o odgađanju ali ne i o poništenju i odustajanju od referenduma.

S druge strane, međunarodna zajednica, visoki predstavnik te ambasadorica SAD-a u BiH jasno daju do znanja na obavezu poništenja Dodikove odluke o referendumu te da ih ne zanima pokušaj izigravanja mehanizmom suspenzije.

Osim toga, vidno je da se Dodikovo referendumsko pitanje ne odnosi samo na odluke Suda i Tužilaštva, nego na sve državne institucije koje bi Dodiku eventualno zasmetale, odnosno na sve institucije koje su nastale izvan „Dodikovog izvornog Dejtona“.

Svjestan „greške“ koju je sam učinio formulacijom referendumskog pitanja Dodik traži mogućnost kako iz toga izaći, a pri tome politički preživjeti.

Odluka o poništenju referenduma, koju mora donijeti NSRS treba podrazumijevati prepoznavanje antidejtonskog karaktera u referendumskom pitanju a što znači na trajno političko smetlište poslati bilo kakvu mogućnost daljeg osporavanja svih odluka i zakona donesenih od strane visokih predstavnika u BiH.

Suočen sa lažnom mantrom o izvornom Dejtonu Milorad Dodik i njegova separatistička politika doživljavaju hropački labuđi pjev.

Ne treba dozvoliti - a što se sada događa - da se fokus političke pažnje u okončanju ove priče prebaci na dimne bombe koje Dodik proizvodi ovih dana, bilo da se one događaju u Beču ili očekivano na nekim novim lobističkim prostorima. Jasno je da desetine miliona dolara potrošenih za lobiranje odbrane tzv. izvornog Dejtona sada jesu tek bačeni novac građana i poreskih obveznika Republike Srpske.

Mahmurno buđenje u RS-u suočit će Dodika sa vlastitim posljedicama političkih obmana i manipulacija naroda na koji se toliko poziva.