Pred Sudom BiH danas je nastavljen glavni pretres u slučaju protiv Sakiba Halilovića i Elfete Veseli, piše novinska agencija Patria.
Svjedočila su tri svjedoka Tužilaštva BiH, a među njima i Slađana Crkvenjak sestra Slobodana Stojanovića ubijenog dječaka. Inače, tužilac Miroslav Janjić u toku ovog postupka dokazuje da su optuženi za vrijeme rata i oružanog sukoba između VRS i Armije BiH, u svojstvu komandanta voda (Sakib Halilović) i vojnika (Elfeta Veseli), pripadnice Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, postupali suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava kršeći odredbe Ženevske konvencije o postupanju sa civilima za vrijeme rata, te počinili ratni zločin nad maloljetnom žrtvom srpske nacionalnosti.
Crkvenjak je ispričala da je njen brat u julu otišao od njih iz donjeg dijela Kamenice u njihovu kuću u gornji dio gdje su muslimani imali kontrolu.
- Tata je pokušao da stupi u kontakt s megafonom s komšijama muslimanima koji su nam kazali da je Slobodan dobro, da je prebačen u Tuzlu s njihovom djecom. Međutim, istinu smo saznali kada je određeni broj muslimana zarobljen i doveden u Vlasenicu. Moja majka je išla pričati s njima i oni su govorili da je Slobodan mrtav da ga je ubila ženska osoba albanskog porijekla i da joj je otac šumar – kazala je Crkvenjak.
Ona je dalje kazala da je kasnije u toku 1993. godine, a nije znala tačan mjesec, pozvana da s majkom ide identificirati tijelo.
- U Vatrogasnom domu smo zatekli užasan prizor. Na stolu je bilo to tijelo, nije bilo tkiva, glava je bila odvojena od tijela. Sa strane je bio plavi mantil. Bila su još dva tijela. Prepoznali smo ga po visini. Sahranili smo ga i kasnije smo slušali iste priče da je to uradila iz osvete ta Albanka jer joj je otac ubijen. I kad je rat stao pričali su iste priče, to su pričale komšije naše, muslimani. Jedan komšija je rekao da su ga odveli iz njegove kuće kad je on bio na liniji, i rekao je mom ocu: „Ilija, ja ne bih pustio da ga odvedu“. Ne sjećam se kako se zovu te komšije, ali priče su iste da je Elfeta Veseli ubila Slobodana – ispričala je Crkvenjak, koja je potvrdila da njen otac Ilija nije bio prisutan tokom identifikacije.
Na pitanje advokatice Mirne Delalić da li je upoznata gdje je nađeno tijelo Slobodana, da je to brdo Žlijebac 10 kilometara od Kamenice, i da je pronađen s još dva vojnika, svjedokinja je kazala da joj nije poznato.
Također Delalić je prezentirala iskaz Crkvenjak iz 2015. godine dat u SIPA-i 2015. godine gdje svjedokinja nije spomenula ime Elfete Veseli.
- Moguće je da nisam spomenula – kazala je Crkvenjak.
Druga dva svjedoka Izet Karić i Abdulgafer Alihodžić potvrdili su da nisu bili pripadnici nikakve jedinice već dobrovoljci koji su iz Tuzle 1992. godine krenuli ka Cerskoj, Snagovu i drugim mjestima u želji da pomognu civile. Alihodžić nema ni vojnu knjižicu niti je bio ikada pripadnik Armije RBiH, dok Karić ima potvrdu da je od 15. aprila 1995. pripadnik Armije.
Karić je ispričao da je vidio jednom dječaka te da je čuo o njegovom stradanju, i to tri priče da ga je Edin Osmanović odveo i pustio preko linija, da je dječak sam pobjegao, čuo sam i da ga je Elfeta ubila.
- Osmanović mi je pričao da je Elfeta ubila dječaka, ali on je bio narkoman i bio je ljubomoran, jer sam ja tada zabavljao se s Elfetom – kazao je Karić.
Ovaj svjedok čak se posvađao s tužiocem Janjićem, pa je javnost mogla čuti dijelove načina ispitivanja ovog svjedoka. Karić je poručio tužiocu da želi znati ko je ubio 40 ljudi, njegove rodbine, 14 djece...
- Vi ste meni kazali hoćete li njihova imena. Ja znam njihova imena, dajte mi krivca i odgovorne - kazao je Karić.
Alihodžić je od ranije poznavao Veseli iz Vlasenice i kazao je da nikada nije ni čuo da ga je Elfeta ubila i da ne vjeruje da je ona to uopće mogla uraditi. Objasnio je da je Halilović bio vođa puta jer je poznavao teritoriju, ali da nije bio komandant. Kako je dodao svjedok, u grupi je bila i žena Elfeta, koju je poznavao odranije, ispričao je i da ju je vidio kasnije ali da je bila u civilnoj odjeći s izbjeglicama.
- Halilovića sam ostavio u Snagovu, a nekad 1993. u Tuzli sam ga ponovo vidio. On nam nije izdavao naredbe, on nam je pokazivao put… Elfeta nije nosila naoružanje, a da je ubila nekog dječaka nisam čuo i mislim da to ona nije mogla uraditi - ispričao je svjedok odgovarajući na pitanja odbrana.