Piše. A. Aljović
Vlada Kantona Sarajevo odobrila je pola miliona maraka poticaja za više sarajevskih firmi. Žurnal je objavio da je premijer Elmedin Konaković dodijelio novac firmama čiji su vlasnici njegove stranačke kolege. Nepovratni poticaj dobila je firma bivšeg premijera Nedžada Brankovića - Saraj inženjering. Među „poticanim“ je i mesara Murisa Mujanovića i Razvojna agencija SERDA, čiji je direktor član Glavnog odbora SDA i član Kadrovske komisije SDA Šefkija Okerić...
Nakon pritiska medija i javnosti Vlada je odustala od ovih stimulansa. To više nije ni bitno. Važan je nijet Vlade i premijera Konakovića. Da nije bilo javnosti novac bi završio na računima ovih firmi. Niko ne garantuje da neće završiti i sada, nakon obećane zabrane. Novac bi samo mogao ući na druga vrata. Koliko je takvog novaca već podijeljeno a da javnost za njega i ne zna niti će ikada saznati?
Može se reći da SDA ima vlastite principe tržišne ekonomije? Kako bi ove firme funkcionirale bez poticaja? Mesari su u svim sistemima živjeli dobro. Zbog čega je „SDA-ovim“ mesarima potreban poticaj iz javne kase. Oni ili su polovične zanatlije pa ne znaju svoj posao kako treba ili nemaju senzibilitet prema drugima. I jedan i drugi slučaj su porazni i po njih i po stranku.
Pitanje je koliko se novca pere kroz ovakve uplate i da li su neke firme „mašine“ za pranje stranačkih para? Poticaje ne dijeli samo sarajevska Vlada.
Čak ako je ovaj novac dodijeljen zakonito, nije dodijeljen moralno. Ekonomisti govore o tome kako ne treba novac iz budžeta davati već formiranim robnim proizvođačima. Takav vid stimulansa potreban je onima koji tek kreću u posao. Velikim proizvođačima država pomaže kroz poreske ili neke druge olakšice. U BiH država pomaže velike proizvođače na račun malih, ali zato veliki ne plaćaju državi porez baš uvijek.
Koncept poticaja koji provodi SDA dovodi do toga da onaj koji imaju - imaju još i više, a oni koji nemaju - neće imati nikada.
Čini li SDA medvjeđu uslugu privrednicima „na guranje“? U hrvatski Agrokor Vlada je upumpala stotine miliona maraka. Mediji su pisali o tome kako novac namijenjen za poticaj poljoprivrede iz hrvatskog javnog proračuna skoro u cijelosti završi na računima Agrokora. Malim proizvođačima ostanu mrvice. Kada je pukao brak između Vlade i Todorića, Agrokor je pao na koljena. To i nije neka satisfakcija za građane. Jer u toj brakorazvodnoj parnici najviše ispaštaju građani, a najmanje mladenci. Znamo to mi u BiH možda i najbolje. Samo prošlog vikenda Agrokorov Velpro, koji je poslovao u BiH, otpustio je više od 150 radnika.
Nakon ovih uplata, reklo bi se da je novac u BiH čist, dok ga političari ne operu.