FK Sarajevo slavi svoj 71. rođendan

Dana, 24. oktobra 1946. godine u velikoj dvorani Fiskulturnog doma u Sarajevu (popularni “Fis”), došlo je do spajanja Omladinskog sportskog društva “Sloboda” i Radničkog sportskog društva “Udarnik” u novo društvo, zvanično nazvano Sportsko društvo “Torpedo”. Ideju za ovaj naziv dao je Šefik Maglajlić koji je nakon povratka iz Rusije, bio zadivljen igrom fudbalera istoimenog tima iz Moskve.

Ipak u augustu 1947. godine, na prijedlog Mirka Ostojića, tadašnjeg glavnog urednika “Oslobođenja”, SD “Torpedo” i zvanično mijenja ime u “Sarajevo”, koje je ostalo do danas. Drugi bitan datum za klub došao je 20. maja 1949. godine, kada Fudbalski klub Sarajevo počinje da djeluje kao samostalna sportska organizacija. Sarajevo je već u prvoj sezoni 1946/47 učestvovalo u Kupu Jugoslavije i došlo do polufinala, gdje je eliminisano žrijebom od ekipe “Naša Krila”, nakon što u 120 minuta igre nije bilo golova. Kasnije je Sarajevo u utakmici za treće mjesto savladalo ekipu Sloge iz Novog Sada sa 4:1 i tako ostvarilo prvi veći uspjeh, nakon samo 13 mjeseci od osnivanja. Isti uspjeh, plasman u polufinale Kupa, Sarajevo je ponovilo i 5 godina kasnije, ali ovaj put je eliminisano od strane Crvene Zvezde.

S druge strane u prvenstvu Jugoslavije, Sarajevo je svoj debi imalo u sezoni 1947/48, ali nažalost neuspješan, u konkurenciji 10 timova Sarajevo je osvojilo posljednje 10. mjesto i odmah napustilo društvo najboljih jugoslavenskih klubova. Ali nakon samo jedne sezone provedene u Drugoj ligi, Sarajevo se vraća u elitu i tamo ostaje sve do sezone 1956/57 kada posljednji put u svojoj historiji ispada iz najvišeg ranga takmičenja. U tom periodu Sarajevo je pored već pomenutog polufinala Kupa iz 1952. godine, najveći uspjeh napravilo u sezoni 1949/50. godine osvajanjem 5. mjesta, te u dva navrata osvajanjem 6. mjesta (1952/53 i 1955/56).

Tako je Sarajevo odigralo još jednu i do danas posljednju sezonu u nižem rangu takmičenja. Nakon samo jedne godine provedene u Drugoj ligi (1957/58) Sarajevo se vratilo u Prvu ligu i do danas, punih 49 godina zadržalo status prvoligaša. Nakon toga Sarajevo kreće prema vrhu jugoslavenskog fudbala. Na sceni se pojavljuje čuveni Asim Ferhatović Hase. Tako Sarajevo u sezoni 1963/64 predvođeno Hasetom, koji je sa 19 golova bio prvi strijelac Lige, osvaja 4. mjesto. Godinu kasnije Sarajevo je vicešampion Jugoslavije, a onda nakon jedne lošije sezone (9. mjesto), dolazi najuspješnija godina u 20-godišnjoj historiji kluba. Sarajevo postaje prvi bosansko-hercegovački šampion, i uz to ostvaruje plasman u finale Kupa Maršala Tita, ali tu uz dosta mutnih radnji, rezultatom 2:1 gubi od Hajduka u utakmici koja se igrala u Splitu.

Nakon toga Sarajevo ostvaruje plasman među 16 najboljih europskih timova u Kupu Europskih Šampiona, ali tamo je eliminisano od strane čuvenog engleskog Macnhester Uniteda, koji je zanimljivo nakon izbacivanja Sarajeva (0:0 i 2:1) otišao do samog kraja i postao prvak Europe za tu sezonu. I umjesto da to sve bude podsticaj Sarajevu da se pridruži tzv. velikoj četvorci, u jesen te 1967. godine, nakon osvojene titule prvaka i dobrog nastupa u Europi dolazi do spora Uprave kluba sa trenerom i tvorcem te šampionske generacije Miroslavom “Mehom” Brozovićem. Pojedinci u klubu pokušavaju sebi pripisati sve zasluge za osvajanje titule, ocrnjujući Brozovića preko novina. Sukob je izbio između tadašnjeg tehničkog direktora Ibrahima Biogradlića i trenera Brozovića. Epilog: Brozović napušta trenersku klupu, a Sarajevo se vraća u donji dio najeltinijeg društva.

Nakon toga Sarajevo pada u agoniju. Sve što je u idućih 11 godina uspjelo napraviti je osvajanje jednog šestog i dva sedma mjesta, te plasman u četvrfinale Kupa u sezoni 1976/77. U istoj sezoni Sarajevo je jedva osiguralo opstanak. Završivši na 16. mjestu sa 2 boda više od Napretka i 4 više od posljednjeg Željezničara. Tako Sarajevo 10 godina nakon osvajanja titule prvaka, jedva ostaje u Ligi, i to nauštrb najljućeg rivala Željezničara, koji je tako samo 5 godina nakon svoje jedine titule, preselio u niži rang.

Ali ipak jedina svijetla tačka jeste što je u tom periodu u pravog igrača stasao Safet Sušić. Nakon što je još 1974. godine kao 18-godišnjak došao u klub, u sezoni 1978/79 Safet Sušić, najbolji bh. igrač svih vremena sa svoje 24 godine pokazuje da je sazreo u jednog od najboljih igrača Lige.

Sa Sušićem na vrhuncu Sarajevo ulazi u novi blistavi period svoje historije, koji je ovaj put trajao punih 7 godina. U već pomenutoj sezoni, 1978/79 Sušić sa 15 golova predvodi Sarajevo u osvajanju 4. mjesta na tabeli, a za sebe zarađuje titulu najboljeg igrača Lige za tu sezonu. Iduće godine, Sušić zabija dva gola više nego lani, ukupno 17 i tako ponovno osvaja titulu najboljeg igrača Lige, ali ovaj put i najboljeg strijelca. I Sarajevo se penje za dva mjesta na tabeli i osvaja svoju drugu titulu viceprvaka Jugoslavije, nakon propuštenog naslova jesenjeg prvaka, te ostvaruje plasman u polufinale Kupa i ispada nakon jedanaesteraca od Crvene Zvezde.

Nakon manjeg pada u sezoni 1980/81 (13. mjesto), koja će ipak ostati upamćena po susretima u Kupu UEFA sa njemačkim HSV-om (2:4 i 3:3), Sarajevo u sezoni 1981/82 ponovno osvaja 4. mjesto, a iduće godine iako ne baš uspješni u prvenstvu (11. mjesto), Sarajevo ipak ostvaruje uspjehe u drugim takmičenjima. Nakon izbacivanja Slavije i Korvinula, Sarajevo ostvaruje plasman u 1/8 finala Kupa UEFA, gdje je eliminisano od beligjskog Anderlechta (1:6 i 1:0), a u Kupu dolazi do svog drugog finala, ali i ponovno se na putu do, kako su ga novinari zvali, “Najdražeg trofeja” ispriječio hrvatski klub. Samo što je sada bio zagrebački Dinamo, koji je predvođen Ćirom Blaževićem sa klupe slavio sa 3:2 i osvojio Kup.

Iduće godine Sarajevo osvaja 9. mjesto na tabeli, te ostvaruje plasman u četvrtfinale Kupa. Svi uspjesi ostvareni na tri fronta (Liga, Kup, Kup UEFA) u prethodnih 6 sezona (79-84) su krunisani drugom šampionskom titulom, osvojenom u sezoni 1984/85 sa 4 boda prednosti ispred splitskog Hajduka. Tako je Sarajevo postalo prvi tim izvan velike četvorke sa dvije titule prvaka Jugoslavije. Kasnije će to još poći za rukom samo Vojvodini, koja je 1989. godine osvojila svoju drugu titulu.

Nakon osvojene titule prvaka i neočekivanog ispadanja u prvom kolu Kupa Šampiona od anonimnog Kuusysija iz Finske (1:2 i 1:2), Sarajevo ostaje bez ključnih igrača iz šampionske generacije (Pašić, Hadžibegić, nešto ranije Musemić). Nakon toga sve do raspada bivše države Sarajevo je igralo tek epizodnu ulogu u domaćem prvenstvu. U idućih 7 sezona samo je jednom uspjelo završiti među prvih 10 klubova, a i u Kupu osim četvrtfinala u sezoni 1987/88, nije napravljen nikakav veći uspjeh. Iz perioda prije agresije na našu zemlju ostaće još jedino upamćena činjenica, da je FSJ u sezoni 1990/91 nakon što je Liga pune 22 godine brojala 18 klubova, zbog Sarajeva proširio na 19, što je dovoljno govorilo o tome koliko je Sarajevo bilo važan faktor jugoslavenskog fudbala.

Nakon što je uslijedila agresija na našu zemlju, baš kao i sve ostale pore života i fudbal je u našem gradu bio ugašen. Ipak 1993. godine FK Sarajevo izlazi iz države i obilazi svijet igrajući humanitarne utakmice. Ekipu Sarajeva je sa klupe predvodio Fuad Muzurović, a između ostalih igrali su Elvir Baljić, Almir Turković i Mirza Varešanović. Definitivno će ostati upamćena utakmica između Sarajeva i Parme, koja je završila rezultatom 2:1 za Italijane, nakon što je Sarajevo povelo golom i danas aktivnog Almira Turkovića.

1994. godine u Zenici se održava prvo prvenstvo Bosne i Hercegovine. Nakon kvalifikacijskih turnira koji su se igrali u četiri grada (Sarjaevo, Tuzla, Jablanica, Zenica), Sarajevo je u “jablaničkoj” grupi osvojilo ubjedljivo prvo mjesto i ostvarilo plasman na završnicu prvenstva, gdje je na kraju osvojilo drugo mjesto, iza Čelika. U sezoni 1996/97, Sarajevo ponovno osvaja drugo mjesto iza Čelika, te po prvi put u svojoj historiji državni Kup, a nakon toga i Superkup savladavši zenički Čelik. Godinu dana kasnije ponovno osvaja titulu viceprvaka (poraz u finalu Play-offa od Željezničara), te Kup BiH. U sezoni 1998/99 Sarajevo osvaja prvo mjesto i nakon odgađanja Play-offa, NSBiH proglašava Sarajevo šampionom Bosne i Hercegovine za tu sezonu. Pored toga Sarajevo je igralo i u finalu Kupa te Superkupa, ali je oba puta poraženo na Koševu od visočke Bosne.

Nakon te tri,  može se reći zlatne sezone Sarajeva, u kojima je Sarajevo sva tri puta bilo među dva nabjolja kluba, igrlao sva tri finala i Kupa i Superkupa, uslijedio je težak period. Čekalo se punih 8 godina na novu titulu, koja je osvojena tek u sezoni 2006/07, a u tom periodu je osvojilo jedno drugo mjesto (2005/06), dva Kupa (2001/02 i 2004/05), te igralo jednom u finalu Kupa (2000/01).

U posljednjih nekoliko godina FK Sarajevo je napravio dosta dobrih rezultata na Evropskoj sceni. Prije svega, treba podsjetiti na remi u Istanbulu sa Bešiktašem, zatim pobjede protiv češke Sigme, Rapida iz Bukurešta, Genka. Sarajevo je dva puta nastupalo u 1. kolu Kupa UEFA, te jednom u trećem pretkolu Lige Prvaka, što predstavlja najveći uspjeh bh. tima u poslijeratnim nastupima na Euro-sceni. Sarajevo je u sezoni 2009/10 došlo do četvrtog pretkola Evropske lige, prethodno izbacivši slovački Spartak, te švedski Helsingborg, dok je za prolazak rumunskog Cluja i plasman u grupnu fazu Evropske lige Sarajevu nedostajao jedan pogodak.

Bordo klub je nastavio dobro igrati u Evropi i u narednim sezonama. U sezoni 2011/12 ostvarena je fantastična pobjeda protiv favorizovanog Orebra na Koševu. Prolazak u četvrto pretkolo te sezone spriječila je slavna Češka Sparta, koja je u dva meča pobijedila našu ekipu. U sezoni 2012/13 malo je nedostajalo za veliki iskorak u Evropi. Nakon prolaza u prvom pretkolu protiv Hiberniansa, predstavnika sa Malte, FK Sarajevo napravio je, zaista, jedan od najvećih rezultata u poslijeratnoj historiji kluba, pobijedivši renomirani Bugarski klub, Levski Sofija. Ukupnim rezultatom 3:2, i sjajnom utakmicom na stadionu “Asim Ferhaotvić -Hase” (rezultat 3:1), obezbijeđen je prolazak u treće pretkolo. U toj fazi takmičenja Crnogorski predstavnik Zeta bio je bolji od našeg kluba, te spriječio Bordo klub od prolaska u četvrto pretkolo, odnosno play off.

Šampioni: 1966/67, 1984/85, 1998/99, 2006/07

Kup BiH: 1996/97, 1997/98, 2001/02, 2004/05

Superkup BiH: 1996/97

Vicešampioni: 1964/65, 1979/80, 1994, 1996/97, 1997/98, 2005/06, 2010/11

Finalist Kupa: 1966/67, 1982/83, 1998/99, 2000/01

Finalist Superkupa: 1997/98, 1998/99

Najveći uspjesi na Euro-sceni prije rata:
– 1/8 finala Kupa Šampiona (1967/68)
– 1/8 finala Kupa UEFA (1982/3)

Najveći uspjesi na Euro-sceni poslije 1996.
– 1. kolo Kupa UEFA (2002/03, 2007/08)
– 3. pretkolo Lige Prvaka (2007/08)
– 4. pretkolo Evropske lige (2009/10)
– 3. pretkolo Evropske lige (2011/12, 2012/13)